U svibnju ove godine, slučajno baš na Dan pobjede nad fašizmom, splitski gradonačelnik Ivo Baldasar (SDP) otkrio je spomenik 9. bojni HOS-a koja je nosila naziv ustaškog zločinca Rafaela Bobana.
Gradska vlast Splita nije imala s tim problema, nije s time imao problem SDP, ni njegov predsjednik, ni predsjednik države, niti se to smatralo veličanjem ustaškog režima.
A evo baš jučer, gradonačelnik Ivo Baldasar odustao je od imenovanja ulice Prvog splitskog partizanskog odreda u Splitu, nakon što su stanovnici kotara Mejaši jasno poručili da ne žele tu ulicu u svojoj blizini.
Njihov predstavnik Mirko Đikić poručio je s press konferencije da u tom dijelu grada žive ljudi "potpuno drugog svjetonazora od partizanskog", te je davanje bilo kakvih partizanskih pridjeva i naziva ulica koji podsjećaju na Drugi svjetski rat za njih "u najmanju ruku neumjesno".
Obezvređuje Domovinski rat
Đikić također smatra nelogičnim da se ulica Prvog partizanskog odreda križa s ulicom prve žrtve Domovinskog rata, policajca Josipa Jovića. "Poticanjem i forsiranjem ovakvih tema svjesno i ciljano obezvrjeđuje se Domovinski rat i sve njegove vrijednosti", kazao je Đikić.
Dakle, može ustaški zapovjednik, ne može partizanski odred, pa čak ni onaj koji se borio da Split ne bude talijanski i njemački, nego hrvatski.
Ali nije jasno zašto ne mogu hrvatski policajac i hrvatski partizani.
Josip Jović, onaj čija ulica bi se trebala križati s ulicom Prvog partizanskog odreda, pao je u obrani samostalne hrvatske države. Države koja je utemeljena - piše to čak i u Ustavu - na "državnoj suverenosti u razdoblju Drugog svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju NDH, u odlukama ZAVNOH-a, a potom u Ustavu Narodne republike Hrvatske i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske".
Jović je, dakle, branio Hrvatsku koju su utemeljili hrvatski partizani. Nasuprot hrvatskim ustašama.
Mogu ustaše, ne mogu partizani
Ali eto, u Splitu su ovih dana njihove sudbine odvojene. U Splitu se Domovinski rat povezuje s ustaškim zločincima, poput Rafaela Bobana, ali ne i s hrvatskim partizanima na čijoj je borbi utemeljena Hrvatska.
Dapače, spominjanjem partizana, kako poručuju Mejaši, "obezvređuje se Domovinski rat i sve njegove vrijednosti". Koje su to vrijednosti? Je li to Ustav RH? Jesu il to antifašistički temelji hrvatske samostalnosti?
I kad smo već došli do toga, spada li u to obezvređivanje i nasljeđe prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana? Onog u kojeg se zaklinju Mejaši i svi koji se nabacuju velikim domoljubnim frazetinama, svjetonazorima i vrednotama.
Što je s njegovim partizanskim stažem? Što je s njegovim komunističkom karijerom? Što je s njegovom pomirbom? Kao i njegovom bistom koju Tomislav Karamarko navlači sa sobom po Hrvatskoj?
Povezivanje Domovinskog rata i partizana u Splitu je tako proglašeno provokacijom. Provokacijom, međutim, nije proglašeno povezivanje Domovinskog rata i ustaštva.
"Oni koji su krenuli u agresiju na Hrvatsku i koji su ubili Josipa Jovića to su učinili sa zvijezdom petokrakom, pa nas građane Mejaša, kao i sve hrvatske branitelje, vrijeđa da se naziv jedne partizanske ulice nađe pored ulice prve žrtva Domovinskog rata", istaknuo je Đikić iz kotara Mejaši.
Partizanski general Franjo Tuđman mora da se okreće u grobu.
Ali kad je već tako, kad se hrvatski partizani moraju odvojiti od hrvatskih branitelja, što još možemo očekivati? Micanje antifašizma iz Ustava, brisanje partizanske borbe iz udžbenika, prekrajanje povijesti tako da ispadne kako su ustaše bili borci za državu koja je najmanje bila hrvatska, puno više njemačka i talijanska, a najviše zločinačka?
Za koju je to Hrvatsku pao Josip Jović, kao i onaj njegov prethodnik Goran Alavanja, hrvatski policajac kojeg su martićevci ubili kod Obrovca 1990. godine? O kakvom to svjetonazoru govore stanovnici Mejaša?
U kojem bi oni Splitu živjeli da nije bilo Prvog partizanskog odreda? U hrvatskom ili talijanskom?
Tomislav Karamarko sigurno zna odgovor na to teško pitanje. A Ivo Baldasar će već pronaći način da se s njim složi.