Kada bi netko na mom kompjuteru tražio koje me teme najviše zanimaju sigurno bi se iznenadio vidjevši koliko sam puta upisala riječi 'spavanje' u tražilicu. Ne, hvala na pitanju, ja nemam ni najmanje problema sa snom. Nisam ih nikad ni imala. Moja me majka uvijek hvalila kako sam bila izrazito dobra beba. 

Moja me majka uvijek hvalila kako sam bila izrazito dobra beba

- Samo je jela i spavala. Gdje god i kad god, hvali me i dalje moja majka. Danas jedem nešto manje, ali spavat i dalje mogu uvijek i svugdje. 

Međutim, moj mali princ nije takve vrste. Ajde, posljednjih mjeseci je malo popustio pritisak, ali prvih mjeseci njegova života bilo je uistinu teško - budio se svaka dva sata i onda bi bio budan dva sata. Točan kao švicarski sat, nakon dva sata dreke, maženja, nošenja bi bez problema utonuo u san pa bi se ja uvijek zapitala jesam li ja nešto pogriješila. Pretražujući forume, pričajući s drugim majkama ili  pedijatrima uglavnom bi došli do zaključka da je naše dijete jednostavno takvo i da mi, ipak, ne činimo ništa krivo. Pazili smo na mir, prigušivali svjetlo, televiziju nismo palili, goste nismo zvali, masiranje nakon kupanja, a dnevna rutina je bila svetinja...Naravno, uvijek ima i onih mudrica koje će premorenim roditeljima mudro objašnjavati kako je njihovo nespavajuće dijete takvo i takvo jer su oni živčani jadni i sve to tako. Međutim, ja sam prilično sigurna da nisam u toj kategoriji. 

Ne spadam u grupu roditelja koji kažu: 'Nek' plače dok se ne umori' 

Svoju mazu beskrajno volim i spadam u onu kategoriju roditelja koji ne treniraju svoje bebe pod krilaticom: 'Nek' plače dok se ne umori' ili 'On mene samo zafrkava pa ću ga disciplinirati'. Ja svog princa 'treniram' ljubavlju i nježnošću. Istina, nerijetko nakon takvog treninga i kada ga konačno uspavam poželim lupati svojom glavom u zid, povremeno histerično psujem ili krivim muža da nam je dijete takvo jer mi je svekrva otkrila da ni on nije spavao do druge godine... 

Žene koje ne vole spavati? 

Negdje kada je moj malac navršio pola godine našla sam se na kavi s jednom kolegicom s posla koja je rodila mjesec dana nakon mene. Bebe u kolicima, mi klasično premorene i pita ona mene: Srećeš li i ti one žene koje beskrajno uživaju u majčinstvu i koje tvrde da njihove bebe od prvog dana spavaju po deset sati u komadu, a ako slučajno i ne spavaju i bude se svakih pet minuta, one su užasno  vesele i razdragane i tvrde da one zapravo mrze spavati? 

Zamislim se ja tako na par minuta pa se sjetim Katarine iz zgrade do moje. Malac od godine dana, a ona s trbuhom do zuba - trudna šest mjeseci. Pričala mi je kako njen jednogodišnjak prespava cijelu noć na njenim rukama. Zabezeknuto slušam i pitam je kako to tako jako trudna izdržava i kako će ona s dvoje male djece, a ona izvukla najveći smješak na svijetu i kaže meni: Znaš, ja ti nisam nikad bila neka spavalica. Ja ti zapravo uopće ne volim spavati...

Još uvijek sam u čudu od te njene rečenice

- Da, naravno da srećem, prenem se iz svojih misli. Iskaču iz svakog grma, ljupko se smiješe, dijele mudre savjete, sve redom znaju tajne dobrog odgoja, ponavljaju one rečenice: Ja nemam tih problema. Moja beba je jako dobra. Ja uživam u svakoj sekundi. Meni je nespavanje blagoslov. Zube nisam ni osjetila, to je sigurno zbog moje blagosti i mudrosti, ne želim pametovati, ali jesi li probala ugasiti svjetla kad ideš uspavljivati dijete...Ne nisam, upalim disko kuglu. Tebe sam čekala da mi to kažeš, pjenim se odlučno u sebi.

I dok smo tako mi vrtile po glavi sve te ljupke ženice, a ne isfrustrirane ženturače kakve smo same kaže meni ta moja kolegica: Znaš šta, ja mislim da te žene lažu i to od onog trenutka kad u devetom mjesecu trudnoće pričaju kako se osjećaju blaženo, a ne kao natekli tanker do onog trenutka kada tvrde da je nespavanje blagoslov.

Naravno da lažu. Pa tko normalan može biti sretan ako nije spavao godinu dana u komadu. Tko to uživa kad njegov mališan negdje oko tri ujutro upali ono zlo od Psića sveznalice i drmusa se u ritmu neke njegove pjesmice. Ili kad nateklih nogu u 9. mjesecu trudnoće i sa žgaravicom u razmaku od dve minute pričaju kako im je baš milo u trbuhu. Moš mislit'. I onda te žene nama pričaju da smo živčane, a mi takve kakve već jesmo nikako da njima odbusimo pravu istinu – vi ste jednostavno lažljive.