"Mi još ne kažemo rečenicu do kraja, a HDZ i SDP već na sve pristaju. To je već postalo smiješno", kaže Ružica Vukovac, članica Nacionalnog vijeća Mosta, u Večernjem listu. "Oni ne pristaju na 100, nego na 105 posto reformi".
Možda su zato, jer je sve to tako jako smiješno, izvukli ovih dana na površinu majku svih ucjena - isključivi gospodarski pojas na Jadranu.
Prije sedam godina Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas na Jadranu služio je Ivi Sanaderu za plasiranje ultimativne ucjene "ili ZERP ili EU", nakon što se nekoliko godina ranije preko državnog tajnika u Ministarstvu vanjskih poslova Hide Biščevića obvezao Italiji, Sloveniji i Europskoj uniji da Hrvatska neće proglašavati gospodarski pojas na Jadranu za članice EU.
Bio je to sudbonosni izbor: hoćemo li birati zaštićeni pojas ili ulazak u EU.
Sada je Most izmislio novi sudbonosni prijedlog.
Ili ZERP ili oporba
Tek u trećem tjednu pregovora dosjetio se uvjeta o kojem ovisi suradnja s nekim od koalicija - "Ili ZERP ili oporba". Nema gospodarskog pojasa, nema vlasti.
Glasnogovornik Nikola Grmoja plasirao je tu točku kao "jedan od zadnjih, ali najvažnijih zahtjeva Mosta za podršku novoj Vladi". Pa da vidimo tko će odbiti.
Peđa Grbin iz SDP-a izašao je s hrabrim pokušajem na Facebooku, kritizirajući Most zbog toga što se tek sada toga sjetio: "Vjerojatno zbog toga što ne znaju da proglašenjem isključivog gospodarskog pojasa on postaje hrvatski, ali i pojas Europske unije".
"Što znači da ga pod istim uvjetima, bez razlike za ribarenje, koristi svaki državljanin ili poslovni subjekt iz svake članice EU, primjerice Italije ili Slovenije", napisao je Grbin.
Riskirajući time - bez obzira što to bilo: stav, kritika, odbijanje, opomena, sugestija - raskid suradnje s Mostom.
Ili je ovaj gospodarski pojas još jedan test Mosta da vide kako će reagirati pregovarači velikih stranaka. Hoće li svi zajedno još jednom umrijeti od smijeha. Ili je to zapravo još jedan plan kako Most približiti HDZ-u.
Nije više smiješno
Jer, ovaj "proces pristupanja Republike Hrvatske udruzi Most", kako bi se mogli najbolje opisati pregovori o formiranju vlade, može biti smiješan sve do trenutka kad se krene u potragu za onim tko je kriv za blokadu države, za neisplatu mirovina i plaća, za kašnjenje natječaja, za tehničku vladu koja nema ovlasti voditi državu...
A onda više nikome neće biti smiješno.
No ako su ti pregovori, kako kaže predstavnica Mosta, doista toliko smiješni, ako dvije koalicije pristaju na sve prije nego što uopće čuju prijedloge, zašto Most već nije prekinuo tu farsu?
Čemu služe takvi pregovori koji to uopće nisu? Po čemu onda Most procjenjuje tko zaista želi provesti reforme, a tko samo u panici klima glavom? Koje garancije može Most dobiti da se ozbiljno raspravlja o predloženim programima?
Možda su upravo zato izvukli u pregovorima ovaj famozni isključivi gospodarski pojas na Jadranu. Tko na ovo kaže da, sigurno blefira.
Jer nitko pri zdravoj pameti to ne bi prihvatio.