I tako, Nada Čavlović Smiljanec ispala je žrtva.
Ali nam nije htjela otkriti čija.
U ponedjeljak se požalila da je kaznena prijava koju je protiv nje podigla policija "podmetanje onih koji godinama nisu radili svoj posao i štitili porezne obveznike", a sada to "prebacuju na nju".
U srijedu je, podnoseći ostavku na mjesto šefice Porezne uprave, govorila o podmetanjima "od strane pojedinaca iz Ministarstva financija".
"Zadnjih mjeseci moj posao je bio iznimno težak zbog raznih podmetanja i opstrukcija koje su dolazile iz samog ministarstva", kazala je Čavlović Smiljanec. "Nisam očekivala da će pojedinci ići toliko daleko da me se pokuša eliminirati za radnje koje nikad nisam učinila i dovesti me u vezu s ljudima uz koje se vežu razne afere".
Na pitanje novinara na koga točno misli, odgovorila je da misli na "ljude iz samog vrha ministarstva financija".
Dakle, u razmaku od samo četiri dana dva puta je govorila o podmetanjima, iznosila vrlo ozbiljne optužbe na račun visokorangiranih dužnosnika ministarstva financija, glumila je žrtvu, ali ni jednom nije objasnila na koga točno misli.
Radi li se o istim osobama: onima koje joj smještaju kaznenu prijavu i onima koje joj otežavaju posao u Poreznoj upravi?
Radi li se o Slavku Liniću: je li on kriv što od Željka Biloša, vlasnika osječkog OLT-a uz kojeg se veže kaznena prijava protiv Čavlović Smiljanec, još uvijek nisu naplaćeni porezni dugovi, i je li on taj koji joj je otežavao obavljanje posla i "dovodio je u vezu s ljudima za koje se vežu razne afere"?
Premda je upravo on bio taj koji ju je danima branio.
Politički rebusi
Nada Čavlović Smiljanec, SDP-ovka koja je odmah po pokretanju istrage Uskoka aktivirala saborski mandat, odgovore je ostavila zainteresiranoj javnosti da ih, poput sudokua ili rebusa, traži u trenucima prvomajske dokolice. Uz roštilj i maksimirski grah.
A usput, radi pojačavanja napetosti, neki krugovi u SDP-u plasiraju priču o tome da je Nada Čavlović svojom ostavkom zapravo "zapaprila" Liniću i odigrala za premijera Milanovića i stranačku moralnu vertikalu, Gordana Marasa.
Uglavnom, 'Kukuriku saga' se nastavlja.
I slobodno se može reći da unutarnje borbe u SDP-u i Vladi po intenzitetu, maštovitosti, beskrupuloznosti i nadasve gorljivosti, višestruko nadmašuju političku borbu vlasti i oporbe. A da se i ne govori o borbi Vlade za gospodarski oporavak države.
To je u ovom trenutku sasvim sporedno. Najvažnije je kako će se Milanović riješiti Linića, čime Linić ucjenjuje Milanovića, za koga radi Nada Čavlović, protiv koga rovari Gordan Maras.
U borbi za fotelje, utjecaj i golo preživljavanje šalju se šifrirane prijetnje i kriptirane optužbe, izvlače se zaključci i podmeću spinovi, pri čemu se stječe dojam da se ova Vlada ne bavi ničim drugim osim dvorskim igricama.
Kalif umjesto kalifa
Dominiraju tračevi, dramatični raskidi, srcedrapateljni vapaji, Linićevo durenje u zadnjem redu konvencije, Milanovićevo junačenje kad Linića nema, Nadina šifrirana paranoja, Marasova nimalo šifrirana ambicija da postane kalif umjesto kalifa.
Kad bi toliko energije ova vlast utrošila na obavljanje svog posla, možda joj onda MMF ne bi prognozirao još jednu godinu ekonomskog pada.
Umjesto toga, premijer ignorira svog glavnog ministra, tražeći najpovoljniji trenutak da ga se riješi bez da okrvavi ruke, dok Linić javno daje podršku ljudima koji upravo u tom trenutku moraju otići iz njegova okruženja, prvo Branko Šegon, a sad i Nada Čavlović.
A popis ljudi pod kaznenim prijavama s kojima se ministar financija druži postaje sve dulji, od Joze Kalema do Željka Biloša, zajedno s popisom onih s kojima se Linić obračunava preko poreznog aparata.
Pa ako je već Nada Čavlović morala otići "iz političkih razloga", bilo bi posve logično da iz istih razloga i on napokon napusti Vladu.
U ovom slučaju, pogrešno bi bilo zaključiti da Nada simbolički "umire posljednja". Jer, iza nje je ostao Linić.