Kada djeca sahranjuju roditelje, to je, uza svu bol, ipak prirodni put. Tako bi moralo biti. No, nezamisliva je bol roditelja koji su nadživjeli svoju djecu. 

Igor Pamić jedan je od njih.

Postoje ljudi za koje ne vjerujete da plaču, da nemaju slabu točku. Prije bi se planina odvalila nego oni.

Igor Pamić jedan je od njih.

Veseljak, koji je bio omiljen gdje god bi došao, sretan kada može platiti rundu, počastiti društvo, pozvati tamburaše i zapjevati. Pjesma mu je bila zaštitni znak. Takve jednostavno ne možete zamisliti da se bude tužni.

Igor Pamić jedan je od njih.

Kao 25-godišnjoj zvijezdi, koja je potpisivala za Dinamo, od leukemije mu je umrla šestogodišnja sestra. Tuga i bol zamijenile su veselje i tamburaše. Umjesto pjesme tišina. Nikad je nije prežalio, no i u takvim, tragičnim, situacijama postoje ljudi koji se, slomljeni, odbijaju predati-

Igor Pamić jedan je od njih.

Snagu je pronašao u supruzi Davorki, a kad je saznao da će postati otac, davno nestali sjaj u očima ponovno se vratio. Dolazak Alena na svijet, značio je i dolazak svjetlosti u Igorov život. I tamburaša, naravno. Za neke ljude možete tvrditi da su u tom trenutku najsretniji na svijetu.

Igor Pamić jedan je od njih.

U petak popodne, nakon 18 godina, tuga je opet zakucala na vrata tog veseljaka. Vrag je kredom opet upisao bod. Slomljen, kao te večeri kad mu je umrla sestra. No za neke ljude vjerujem da ih je Bog podario snagom da izdrže najteža iskušenja. 

Igor Pamić jedan je od njih.