U zagrebačkoj zračnoj luci u studenome 1996. godine, po povratku s liječenja u SAD-u i nakon demonstracija za Radio 101, Franjo Tuđman održao je onu nezaboravnu tiradu o "zelenim i žutim vragovima, smušenjacima i smutljivcima, mutikašama i jalnuškim diletantima koji se prodaju za Judine škude".
Stoga je posve logično da ta zračna luka dobije ime upravo po dr. Franji Tuđmanu. Iako nije logično da se Tuđmanu dodijeli upravo zračna luka, kao prvi dodir stranaca s Hrvatskom koja je u Tuđmanovo doba imala imidž autokratske, nazadnjačke, mračne, nesimpatične, izolirane zemlje na rubu sankcija.
Milanović simpatizira Tuđmana
Kao što nije logično ni to da je takva ideja pala na pamet SDP-u. Premda za Zorana Milanovića to nije čudno. On kao Tuđmanov diplomatski kadar oduvijek gaji simpatije prema pokojnom predsjedniku. Još u funkciji glasnogovornika SDPa bio je prvi dužnosnik te stranke koji je položio vijence na Tuđmanov grob.
Odbijao je Tuđmana proglasiti barijerom između autokratske i liberalne Hrvatske, između nazadnjačke i napredne, između izoliranog i otvorenog društva. U mnogo navrata javno ga je branio, pa ne čudi što je nedavno izjavio da Tuđman zaslužuje bolji trg u Zagrebu, a njegov ministar Siniša Hajdaš Dončić bržebolje poručio da će Tuđman dobiti novu zračnu luku.
Svejedno, ova najava gruba je pljuska njegovim biračima, kao i biračima na koje računa u skorom srazu s Tomislavom Karamarkom u sjeni Tuđmanove biste.
Tuđmanov mračni mandat
Koliko god postojalo političkih računica u tome od posezanja za tuđim, tuđmanovskim biračima, pa sve do kalkulacija da je ovo uvertira za buduću veliku koaliciju SDP-a i HDZ-a ova najava može se nazvati uvredom svima onima čija se vizija samostalne Hrvatske drastično razlikovala od Tuđmanove.
Zaboga, Franjo Tuđman je kao predsjednik poništavao rezultate izbora u Zagrebu i odbijao potvrditi četiri oporbena gradonačelnika (jednog iz SDPa) pod izlikom da "ne smije dopustiti oporbenu situaciju u Zagrebu".
Tuđman je upravo u toj zračnoj luci, nakon najvećeg i ujedno jedinog demokratskog skupa u modernoj Hrvatskoj, svojim govorom udario ritam svojem drugom mračnom mandatu, ali i udario temelje za današnju politiku Karamarkova HDZa.
On je prvi prozivao "onih 15 do 20 posto građana koji se nisu pomirili sa samostalnom Hrvatskom", huškao protiv onih koji su "genetski predodređeni da ne vole Hrvatsku", prozivao je jugoslavene i jugofile, prisluškivao i pratio svoje kritičare i protivnike, monopolizirao Hrvatsku, prisvajao ratne zasluge, kontrolirao pravosuđe i medije, miješao se u sport i kulturu, stvorio tajkune i mafiju, odobravao politička ubojstva, tolerirao ratne zločine, otvarao logore i dijelio Bosnu...
Što SDP, kao uzdanica one druge, detuđmanizirane Hrvatske ima sa svim tim vrijednostima? Tim više što se u te vrijednosti danas zaklinje upravo njegov najveći protivnik i najveća prijetnja liberalnoj Hrvatskoj.
Savez Milanovića i Karamarka?
I opet, političku računicu na stranu (iako je i ta računica već sama po sebi poprilično nastrana), u očima svih onih građana koji su nakon Tuđmanove smrti dočekali otvaranje Hrvatske, izlazak iz mračnog vilajeta u kojem su vladala mafijaška ubojstva i špijunski krvavi obračuni, ovakvo koketiranje s Tuđmanom je nepojmljivo.
Istina, Tuđman nikada nije napadao SDP niti je prozivao "crvene vragove", već je više udarao na liberale i liberalne intelektualce, organizacije, udruge, medije, ali danas bi taj SDP trebao biti uzdanica, pa i utočište liberalne Hrvatske.
A Franjo Tuđman je simbol svega onoga što liberalna Hrvatska ne želi biti. Ako Milanović misli time dobiti naklonost desnih birača, odnosno udariti temelje nekakvom postizbornom savezu s Karamarkom (već ih možemo zamisliti kako potpisuju savez na Oltaru domovine), treba biti svjestan da se još više zamjera onima na čije glasove računa u tobožnjem svjetonazorskom obračunu s Karamarkom. I čemu se još možemo nadati?
Pa da Tomislav Karamarko vrati Titovu bistu na Pantovčak. Ili da je makar, skupa s Tuđmanovom, natovari u prtljažnik svog Audija 'osmice' i krene u predizbornu kampanju.
Skupa s Milanovićem.