Za tri tjedna počet će Svjetsko prvenstvo u nogometu. Drhtat ćemo uz naše kako će proći protiv Brazila, Meksika i Kameruna. Samo najimućniji ili najsnalažljiviji moći će biti na stadionu. Ostali će biti u svom naslonjaču. U lokalnom kafiću. Imati hladno pivo ili sok iz punog frižidera. Pojačati klimu kad bude sparno. I radovati se, tugovati, navijati... 

Nažalost, u isto to vrijeme u Gunji, Rajevom Selu i Račinovcima će u oko dvije tisuće dnevnih boravaka umjesto frižidera i kauča biti blato. Njihovi su televizori na skladištima elektroničkog otpada. Optimistične procjene govore da će trebati barem dva tjedna da se voda povuče. Nakon toga će barem tjedan dana trajati uklanjanje uginulih životinja, a još tjedan dezinfekcija. Tek će tada moći krenuti prva isušivanja i radovi na kućama.

Ovo nije bila obična poplava u kojoj se voda polako prelijeva preko nasipa i nadire. Ovo je bila katastrofalna bujica. Građani su pokazali nevjerojatno veliko srce u prvim trenucima nakon katastrofe. Skupljeno je dosta novca.

Dosta hrane, obuće, potrepština iz cijele Hrvatske kotrlja se prema Slavoniji. Sada je najvažnije da se ta pomoć pravedno raspodjeli i da se iščekivanje za povratnike olakša. Tek kad se vrate, uslijedit će šok. Vidjeti sve svoje uništeno. Okrenuti se oko sebe i shvatiti da je velik dio života nestao. Bit će to teško. Na svaki način tek tada će trebati pomoći. 

Najgore je prošlo, najteže tek dolazi. Ako država ispuni svoja obećanja, uz solidarnost Hrvatske, ne sumnjam da će naša slavonska sela ponovno zasjati. Bit će dovoljno da ni tad, u vrijeme godišnjih odmora i Svjetskog prvenstva, ne zaboravimo kako im je. Hrvatska je već puno puta dokazala da ta empatija onda pobjeđuje i najveće nesreće.