Hajdukovci, prije nego što pošizite na mene... Hipotetski. Biste li se složili da Hajduk igra na običnoj livadi, ali da na toj livadi i u Maksimiru pobjeđuje Dinamo osam godina zaredom, a da koji put, kao onda Hamburger, u šahu drži Bayern? 

E, sad, pitanje je koliko se stadion na kojemu Hajduk igra treba smanjiti da ne opterećuje poslovanje kluba, to jest koliko se nepotrebni, suvišni troškovi moraju smanjiti da bi olakšali stvaranje bolje momčadi. Pisao sam o tome više puta, pa hajde, neka bude opet. I Maksimir, i stadion u Kranjčevićevoj, a i Poljud su na predobrim mjestima. Na svim tim lokacijama trebali bi biti poslovi koji na dnevnoj bazi okupljaju više ljudi nego što ih se na stadionima danas okuplja u tjednu ili mjesecu. 

Dakle, da mogu o tome odlučiti, prodao bih Poljud, po mogućnosti ne za keš, nego za vječnu rentu, a isto bih učinio i sa starim terenom. Ako bi netko pristao platiti više nego što kao vlasnik zemljišta i objekata mogu u najluđim snovima zaraditi za pedeset godina, onda ne bih rentao, nego bih prodao i investirao bih novac u - Hajduk. Sagradio mali stadion ili unajmio Dugopolje. Dalje, pitanje je vjerujemo li mi, porezni obveznici, ili samo građani da itko može dobro upravljati nečim što je svačije, što se svede na ničije? Onako, iskreno, svi mi znamo što treba raditi da HEP-u, HPB-u i raznim državnim tvrtkama bude dobro. Ali koliko nas može pronaći makar pet suradnika kojima doista vjeruje, za koje bi stavio ruku i vatru, koji bi za nas stavili ruku u vatru?

Na kraju krajeva, Dinamo u Hrvatskoj vlada, i u Europi radi to što radi, zato što je privatiziran. Formalno nije, ali kao da je. Rijeka je, kako izgleda, na dobrom putu, a bilo najmoralniju i najsposobniju upravu na svijetu, bilo privatizaciju, koja se po svojoj prirodi često dobro pobrine za sposobnost, želim i Hajduku.

Pitanje... 

Da si vlasnik Hajduka, bi li ti itko mogao muljati, trgovati na štetu kluba? E, točno to, ni meni. Zato sam za privatizaciju, uz rigoroznu kontrolu i uvjete kupcu ili kupcima.