Loše političare biraju dobri ljudi koji ne izlaze na glasanje. Citat je to američkog novinara i pisca Georgea J. Nathana, koji se u prvoj polovici prošlog stoljeća posebno proslavio kazališnim kritikama. Kažu da je bio oštar, pa ga glumci, režiseri i scenaristi nisu previše voljeli. 

I ovaj njegov citat je, zapravo, kritika. Kritika demokratskog društva, u kojem “sveto” biračko pravo dobar dio nas uopće ne želi iskoristiti. No svi rado iskorištavamo pravo da kritiziramo vlast, što uopće nije sporno ako smo izašli na izbore i zaokružili nekog na listiću. Pravo na kritiku postaje upitno ako nam se ipak u nedjelju više svidi otići u goste, na izlet ili jednostavno ljenčariti doma umjesto da u vlastitu budućnost uložimo nekoliko minuta slobodnog vremena.

Danas u ponoć političari će prestati plesati oko nas. Od princeza postajemo Pepeljuge. Unatoč zabrani, neki će nam se još pokušati dodvoriti sutra i prekosutra. A već u nedjelju u 19 sati postat ćemo im nebitni. Nakon toga će se baviti sami sobom. Sklapat će postizborne koalicije, trgovati ministarskim mjestima, loviti direktorske pozicije u državnim poduzećima za svoju rodbinu, prijatelje, stranačke pajdaše.

Upravo zato moramo iskoristiti svoj glas. One za koje mislimo da su dobri ili perspektivni trebamo nagraditi, one malo lošije pošaljemo u oporbu, a one najlošije ostavimo pred vratima Sabora. I kad zbroje glasove, vidjet ćemo što smo napravili. Tko zna, možda ovog puta i uspijemo izabrati neke bolje? Bilo bi vrijeme.

Nakon izbora nema lijeka koji će nas spasiti. Nema pilule za dan poslije koja će pobrisati posljedice seksa prije kojeg nismo uključili mozak. Ili upotrijebili kontracepciju. Slijede četiri godine teške glavobolje. Jedina preventiva je izlazak na izbore.