Stvarno je vrijeme za izmjenu izbornog sustava. Jer ako ćemo i dalje birati saborske zastupnike tek svake četiri godine živjet ćemo tri i pol godine u neimaštini, nemoći i mraku. Sunce će nam zasjati tek u posljednjih pola godine mandata. Tada će nam preko noći riješiti sve probleme - nahranit će gladne, napojiti žedne, izvući nas iz dužničkog ropstva, ubrat ćemo silne milijarde od turizma, neće biti ni kišnog ljeta... Možda će čak i Dinamo zaslugom neke buduće vlade dočekati proljeće u Europi. No samo u ciklusima od četiri godine. Stoga je krajnji trenutak da ultimativno zatražimo parlamentarne izbore svake godine. 

Time ćemo razdoblje nerada vladajućih skratiti s već spomenutih tri i pol godine na najviše šest mjeseci. A i to bi se moglo smanjiti, možda čak i nestati, nakon nekoliko svakogodišnjih izbornih ciklusa. I neće nam biti previše važno jesu li na vlasti crveni, plavi, crni ili žuti jer će se svi morati boriti djelima za naše glasove. Oni koji neće biti dovoljno dobri ekspresno sele u oporbu, a oni najlošiji mogu samo poljubiti vrata Sabora. Pa da vidimo čija mama crnu vunu prede. 

Takvu će ideju pokušati pokopati političari, analitičari, stručnjaci za parlamentarne sustave i slični. Jer kako dati novoj garnituri stotinu dana da se privikne na vlast ako im čitav mandat traje 365 dana? Ili kako ćemo održati kontinuitet vlasti? Odgovori su jednostavni. Neka se za vlast pripremaju i u oporbi. Kontinuitet nesposobnosti nam ne treba, a ako je na vlasti netko dobar, dobit će sljedeći mandat. Jasno je da bi češći izbori u konačnici bili skuplji. Ali sigurno manje od, recimo, vladavine lakomog Sanadera ili nesposobnog Milanovića.

To je put da postanemo zemlja blagostanja. U suprotnom ostajemo zemlja pustih s*anja.