Naknada za korištenje voda koju plaćamo u svakom kubičnome metru vode porasla je dva puta u mandatu Kukuriku koalicije i zaustavila se na visokih 2,85 kuna za svaki kubik. Oba puta je obrazloženje građanima bilo isto, a ukratko glasi: To je za vaše dobro!

Onima koji su grintali da su im mjesečni računi otišli gore stigla su slatka obećanja. EU nam daje tri milijarde eura za bolji sustav, s ovim poskupljenjem uložit ćemo i osigurati i vama kvalitetniju vodu, a kad se smanje gubici, onda se otvara prostor da voda i pojeftini. Uz ovo povećanje neki lokalni vodovodi, poput zagrebačkog, iskoristili su priliku kad je smanjen PDV na vodu da dignu cijenu, pa građani niša ne osjete.

Obrazloženje je, pogađate, opet bilo isto. Danas nam ponovno prijeti poskupljenje vode. Gubici u mreži popeli su se s 46 na 49 posto, a građani i dalje plaćaju naknadu koju bi Hrvatske vode i lokalni vodovodi trebali ulagati. A što je s obećanjima? E pa ona više ne vrijede, to su dali oni bivši. Nova vlast obećava da će sad sve popraviti. I tako u krug.

Tako je bilo i s naknadom za struju. Prvo su govorili da moramo zbog EU dići postotak zelene energije, a onda je ispalo da smo davno kvote ispunili. A građanima je ostala skuplja struja. Naravno, vlast kaže da su oni prije muljali, ali što oni tu mogu: to su ugovori. Iste priče slušamo iz godine u godinu samo o različitim prigodama. I onda se političari čude što građani ne vjeruju njihovim obećanjima i uvjeravanjima kad planiraju poskupljenja ili nove poreze.

Takav pad povjerenja vodi u apatiju i blokira bilo kakvu mogućnost i pozitivnih reformi. I zato se cijelo društvo s takvim vođama vrti u krug i lovi samo svoj rep. Dok nas ostale tranzicijske zemlje ostavljaju iza leđa.