Nisam za to da se previše iscrpljujemo papirologijom. Zagovarat ćemo iskaze ljudi iz kojih će ionako proizaći ono materijalno, odnosno pokazati koji nam dokumenti trebaju, izjavio je to Orsat Miljenić, SDP-ov predsjednik istražnog povjerenstva za Agrokor. Iz te rečenice se može ponajbolje vidjeti kako će povjerenstvo funkcionirati. Svakako da je ono potrebno, da može rasvijetliti neke činjenice te vidjeti kako će neki političari i gospodarstvenici reagirati kad ih se suoči s neugodnim pitanjima. Ali tko i kako će postaviti ta pitanja ako se članovi povjerenstva neće iscrpljivati čitajući papire? U Hrvatskoj je puno toga naopačke, pa tako i ovaj stav ne čudi. Inače bi trebalo imati neke dokaze ili barem nerazjašnjene situacije da bi se pozvalo nekoga da svjedoči o okolnostima događaja. Ovdje se planira obratnim putem. Prvi ispitani bi trebao biti Ivica Todorić. I što će ga onda pitati? Tko vam je pomogao od političara u usponu? Todorić može reći koga želi, može slagati, može reći poluistinu...

I onda će on diktirati što će povjerenstvo dalje istraživati, umjesto da je obratno! Svako povjerenstvo nije isljedničko tijelo, ono je i političko tijelo, ali zastupnici u njemu predstavljaju prvenstveno narod koji ih je izabrao. A javnost je zaslužila da njihovi predstavnici postavljaju prava pitanja, da se opsežno pripreme za svakog svjedoka i da djeluju zajedno u tom interesu, bez obzira na političku stranku. Već prvi dani nakon osnivanja povjerenstva pokazuju da se HDZ, SDP i Most sukobljavaju međusobno te svatko gura one činjenice i svjedoke koji bi naštetili suprotnoj strani.

Ako tako nastave raditi, povjerenstvo će postati velika farsa. U SAD-u su parlamentarna povjerenstva strah i trepet, ali kongresmeni u njima imaju čitav tim stručnjaka koji im pomažu. To ovdje nije slučaj. Sve je na zastupnicima. Oni se trebaju pripremiti, potisnuti stranačke razmirice i raditi u interesu javnosti.

Ako žele barem dio istine o Agrokoru.