Mirela Holy prijeti izlaskom iz SDP-a. Opet. 

I to vjerojatno nije čak ni zadnji put.

"Postoji mogućnost da mene stranka izbaci ili da ja sama napustim stranku", izjavila je prošle jeseni, nakon što je objavila komunikološki priručnik u kojem se s gađenjem osvrnula na stranački zvjerinjak pun zmija, lavova i ostalih beštija, naricala da je stranka ne voli, a onda krenula koketirati s Laburistima u vezi izlaska na zagrebačke lokalne izbore.

Potom je dobila mjesto u tri saborska odbora i zakopala ratnu sjekiru.

Sad opet prijeti izlaskom iz SDP-a. Sada se radi o zahtjevu da se usvoje njezini amandmani na zakon o zaštiti prirode, da se osnuje agencija za zaštitu okoliša i time ispune obećanja iz Plana 21.

Ako ispuni prijetnju, ostat će upamćena kao najvjerodostojnija političarka u posljednjih dvadeset godina. Ako se povuče bez da je dobila što je htjela, ostat će ista ona Holy kakvu smo zapamtili prošli put kad je prijetila napuštanjem svoje stranke.

I više nitko neće obraćati pažnju kad idući put opet ultimativno nešto zatraži.

Jer, njezino inzistiranje na principima moglo bi se uskoro pretvoriti u infantilno cendranje. Ono kad članica stranke poput razmaženog derišta zapjenjeno lupa nogama kako bi dobila baš ono što ne može dobiti. Ljudima će to početi ići na živce, a stranački vođe samo će okrenuti očima i dati joj utješnu lizalicu.

S druge strane, inzistiranje na ispunjenju predizbornih obećanja također je sklizav teren. Da je Mireli Holy doista stalo do toga, odnosno da joj je Plan 21 vrijedan napuštanja SDP-a, onda ga je mogla napustiti još onda kad je podignut PDV.

Ili u bilo kojem drugom slučaju.

Sada se radi o materiji koja je bivšoj ministrici okoliša očito izuzetno važna, pa možda ne treba čuditi taj ultimativni pristup problemu. Ali, opet, to je politika, a kad se ona počne miješati s principima to zna često voditi u depresiju iniciranu pojačanom konzumacijom medikamenata. 

Naime, stranke su mjesto gdje se lobira za neke stvari, sada i nakon godinu, dvije, pet. Poštuje se i hijerarhija, pri čemu je netko drugi ministar. I taj snosi odgovornost.

A Holy je samo saborska zastupnica.

To ne znači da se ne treba boriti za ono u što vjeruje, pa u nuždi se uhvatiti tog nesretnog Plana 21. Međutim, ucjene ovakve vrste mogu biti i kontraproduktivne. Kako bi to izgledalo da svaki član stranke krene istom metodom tražiti da se ispune njegove želje?

To naprosto nije ozbiljno. I u jednom trenutku počinje živcirati i stranačkog šefa (koji je ionako tanak na živcima), ali i cjelokupnu javnost koja će svaki put kad Holy pusti glas oko neke teme pitati: "A što, Mirelica opet izlazi iz SDP-a?".

Osim toga, krenut će se vagati razlozi. Kad treba napustiti stranku? Povoda uvijek ima - smjenjivanje iz Vlade, marginaliziranje u Saboru, zanemareni amandmani na zakon, iznevjerena obećanja - da bi u konačnici obično presudio onaj najbanalniji.

A stranka će se početi pitati treba li ona više Mirelu Holy ili Mirela Holy ipak više treba SDP.

Na Holy se ozbiljno računa u najavljenom formiranju nove stranačke frakcije koja bi okupila nezadovoljnike politikom Zorana Milanovića. To bi bio prostor za njezinu pojačanu afirmaciju, kao i za borbu za stvari koje ona smatra važnima.

Ali opet, tko će s njom ozbiljno računati kad svakih par mjeseci, čim joj se nešto ne svidi ili joj se netko zamjeri, zaprijeti napuštanjem SDP-a?

Možda je došlo vrijeme da se Mirela Holy napokon odluči. Je li u stranačkom krdu ugodno toplo ili u njemu ipak smrdi?