U izbornoj noći predsjednik HDZ-a i vjerojatni budući premijer Andrej Plenković dao je jedno važno obećanje: "Jamčim vam da će Vlada biti stabilna".
Ako mu je to doista cilj, onda postaje upitna, ako ne i nemoguća suradnja s Mostom. Jer, već u dva navrata dvije najveće stranke osjetile su na svojoj koži posljedice suradnje s Božom Petrovom.
Prvo je prevario Milanovića, a onda je srušio Karamarka.
Dogovor, koalicija ili tek obična suradnja s Mostom tako se doslovno pretvorila u "poljubac smrti".
Nije stoga nikakvo čudo da upravo na dan kad Plenković započinje pregovore s Mostom "i drugim strankama" o prikupljanju većine nakon izbora njegovi suradnici preko medija šalju signale kako bi "voljeli izbjeći Most, ako je ikako moguće".
Kao razloge anonimni HDZ-ovci navode činjenicu da je Most težak i nepredvidiv za pregovore, ali spominju i buduće lokalne izbore. HDZ ne želi ojačati konkurentski Most time što će ga primiti u Vladu.
Pa što onda Plenković može učiniti s Mostom?
Rog u vreći
U koaliciji s Karamarkom Most je već demonstrirao vještinu postavljanja nemogućih uvjeta, izazivanja konstantnih trvenja i napetosti, uzurpiranaj resora, pa čak i medijskih podmetanja i svaljivanja krivnje na HDZ.
To mu je prolazilo s Karamarkom i 19 mandata, malo će teže to ići s Plenkovićem i 13 mandata.
Ovoga puta, naime, HDZ u pregovore ulazi dodatno osnažen, a Most relativno oslabljen. Glavni cilj Bože Petrova prije osam mjeseci bio je obuzdavanje Karamarka. Glavni cilj Andreja Plenkovića bit će obuzdavanje Petrova.
Ovoga puta Plenković je taj koji želi postavljati uvjete Mostu, umjesto da to bude obrnuto kako smo dosad navikli. Most bi ponovno želio voditi Vladu, ali to ne može s 13 mandata. Odnosno može, ako mu se to dozvoli.
Andrej Plenković ne ostavlja dojam da je spreman prodati se Mostu, kao što je to u očaju učinio Karamarko, premda je od početka najavljivao da je otvoren za suradnju, što u ovoj fazi može izgledati kao prvotno pokazivanje mišića. Baš kao što se sadašnji tvrdi stav Mosta može protumačiti kao pokušaj da se skupo proda koža.
Međutim, koliko god Božo Petrov ostavljao dojam kako je spreman čak i ostati u oporbi ili izazvati nove izbore, on svejedno ne prestaje atakirati na vlast.
Koji su Mostovi aduti?
To se vidjelo i lani: nakon propalih pregovora s Milanovićem, jedinim potpisnikom tripartitne koalicije, nije isprovocirao ponovljene izbore već je munjevito uletio u zagrljaj Karamarku, jedinim koji nije potpisao Mostove uvjete.
Vrijede li onda ti uvjeti? Ili služe samo za pokazivanje?
Most je u prošlom mandatu već nakon dva mjeseca shvatio što znači ulazak u Vladu. Tadašnji drastičan pad rejtinga pokušao je spasiti ofenzivom na Karamarka i HDZ, preobrazivši se iz glavnog partnera u najtvrđeg oporbenjaka.
I uspio na jedvite jade spasiti tih svojih tucet mandata.
Do idućeg proljeća, međutim, Most mora smisliti način kako da spasi živu glavu u svojim gradovima i selima.
Tko je sad "good guy"?
S Karamarkom u Vladi lako je bilo Petrovu glumiti "good guya". S Plenkovićem to baš neće ići tako glatko. Tim više što umjereni Plenković sa sobom nosi onu "sanaderovsku" privlačnost za manjine i stranke s druge strane barikade. Ne tjera ih od sebe kao Karamarko.
U tome Most dobiva značajnu konkurenciju.
Naravno, vrlo je bitno da HDZ-ova vlada dobije neki korektiv, pa i unutar same vladajuće strukture, što je Božo Petrov kvalitetno obavljao punih osam mjeseci. No, ako Plenković nudi, pa čak i "jamči", stabilnost, onda bi trebao razmisliti je li Most baš ta stranka s kojom želi surađivati.
Ili će Andrej Plenković u pregovorima postaviti svoj glavni uvjet Mostu za koaliciju: riješite se Bože Petrova...