Posljednjih godina napeto smo pratili provedbu programa "Iz Sabora u zatvor".
Zastupnicima se skidao saborski mandat kako su, u koloni po jedan, odlazili prema Remetincu ili prema sudovima. Oni utjecajniji čak i preko Austrije. Dok je nekima čak stizala saborska plaća u zatvorsku ćeliju.
Sada smo, pak, dobili novu inačicu - "Iz zatvora u Sabor".
Marina Lovrić Merzel nedavno se odrekla se dužnosti županice kako bi izašla iz višemjesečnog pritvora, da bi na zatvorskim vratima okupljenim novinarima objavila da se čim prije seli u parlament, gdje bi trebala aktivirati saborski mandat.
On joj još nije potvrđen, o tome će odlučiti nadležna saborska tijela, ali u ovome trenutku čini se da nema prepreka njezinu imenovanju. Lovrić Merzel još nije pravomoćno osuđena, a svoj mandat uredno je zaradila na glasovima hrvatskih birača iz njezine izborne jedinice. To što joj prijeti dvanaest točaka optužnice koji sežu od pogodovanja do uzimanja mita zasad ne bi trebalo igrati ulogu.
Barem ne formalno.
Iz zatvora na posao
I dok neki idu "s faksa na posao", Marina Lovrić iz zatvora odlazi na novi posao. Onaj saborskog zastupnika.
Nije bilo dovoljno da su zastupnici napuštali Hrvatski sabor pod optužbama za korupciju i kriminal, sad smo dobili zastupnicu kod se pod takvim optužbama vraća u Hrvatski sabor.
Navikli smo na razne oblike lakrdije, ali ovaj je ipak poseban.
I ostavimo sad po strani zgražanje javnosti koja se proteklih godina doista nagledala svega i svačega, pa i toga da saborski zastupnik Ivo Sanader na dan podizanja uhidbenog naloga bježi preko granice u hvata ga austrijska policija, ali ovaj slučaj pokazuje nešto drugo.
Pokazuje koliko Marina Lovrić Merzel, osoba koja je četiri mjeseca sjedila u zatvoru i odbijala podnijeti ostavku na mjesto sisačko-moslavačke županice, sve dok joj ta ostavka nije otvorila vrata zatvora, poštuje instituciju Hrvatskog sabora, kao vrhunskog predstavničkog tijela u zemlji.
Travestija
Doduše, zemlji čiji se rejting pristojnosti, morala i etike poprilično srozao, ali koja svejedno ne zaslužuje ovakvu travestiju. Da bivša županica do početka suđenja mijenja zatvorsku ćeliju za saborsku fotelju, sve pod pretpostavkom da bi se jednoga dana, kad suđenje završi, mogla u taj zatvor i vratiti.
Kakvu to sliku ostavlja?
Marina Lovrić Merzel će donositi zakone, dizati ruku zajedno s ostalim zastupnicima, sudjelovat će u kreiranju državne politike, javljat će se za riječ i nuditi političke ocjene. Možda će dijeliti packe. Možda će kritizirati. Možda čak i moralizirati.
A možda je, a to bi bio vrhunac, SDP kao svoju bivšu članicu primi u svoj zastupnički klub.
U redu, Marina Lovrić Merzel u ovome je trenutku nevina osoba i bit će to sve do pravomoćnosti sudske presude. Kao takva, ima pravo koristiti sva prava koja joj pripadaju, pa tako i mjesto saborske zastupnice.
Ali bezbroj puta se naglašavalo kako pravomoćnost presude ne igra ključnu ulogu kod političara, pogotovo saborskih zastupnika. Oni žive od svog ugleda, kao što bi trebali brinuti o ugledu institucije koju predstavljaju.
To ne vrijedi samo za političare pod optužnicom, nego i za kompromitirane i osramoćene, za šoviniste i fašiste, za zločince i nasilnike.
Presjek društva
Marina Lovrić Merzel trebala je biti toliko pristojna pa odmah po pritvaranju na osnovu naloga Uskoka, u interesu županije i njezinih građana, odstupiti s mjesta županice. Kao što bi trebala biti toliko pristojna pa pričekati okončanje sudskog postupka prije nego što razmisli o aktiviranju saborskog mandata.
Ali s druge strane, treba voditi računa o još jednoj stvari.
Hrvatski sabor trebao bi biti presjek cjelokupnog hrvatskog društva, pa je stoga možda čak i normalno da svoje mjesto u njemu dobije i jedna bivša pritvorenica, optuženica i potencijalna osuđenica.