Jadan Stjepan Fiolić. Kako ga je Ivo Sanader tjerao da mu nosi novce u kutiji iz mesnice, da mu kosi travu, da za njega laže i zbog njegove pohlepe završi u zatvoru. 

Jadan Petar Čobanković. Kako ga je Sanader tjerao da kupuje zgradu za prenapuhanu cijenu, da ulazi u kriminalne radnje, da o tome šuti i na kraju završi u zatvoru. I još gore, na dobrotvornom radu. 

Jadan Damir Polančec. Koji je po Sanaderovu nalogu isplaćivao fiktivne stručne studije i zato završio u zatvoru. 

Jadan Mladen Barišić. Koji je za Sanadera skupljao lovu, a ovaj ga nije ni nazvao kad je završio u zatvoru. 

Jadna Nevenka Jurak. Jadan Ratko Maček. Jadna Jadranka Kosor koja nije ništa znala. 

Svi su oni jadni. Taj zli Sanader ih je brutalno ponižavao, iskorištavao, žrtvovao, odbacivao. Ispali su, ni krivi ni dužni, žrtve jednog zločinačkog režima pod ravnanjem diktatora latinskoameričkog  tipa. A zapravo, što god da im je radio, još uvijek nije bilo dovoljno. 

Trebao se još više iživljavati. Jer su to zaslužili. 

Stjepan Fiolić dao je potresno svjedočenje na sudu, gdje je skrušenim glasom otkrivao na što ga je sve Sanader tjerao. U svojoj kući čuvao je premijerove umjetnine, organizirao sastanke i večere, Fiolić mu je u kutijama nosio govedinu i milijune i radio sve što mu je Sanader naredio. Na pitanje bivšeg premijera što je on to njemu naređivao, Fiolić je odgovorio: "Košnju trave, uređivanje vrta, pomoć mojih djelatnika u nekim drugim poslovima". 

Naravno, on je sve to poslušno izvršavao. I baš zato Sanader je trebao ići do kraja. Narediti mu da mu oriba WC, da stoji na jednoj nozi, laje kao pas i sve ono što diktatori rade svojim dupeliscima i beskičmenjacima. 

Koliko god Fiolićeva, Čobankovićeva i ostala svjedočenja bila uperena protiv brutalnog Sanadera, one više govore o podaničkom mentalitetu koji je vođi HDZ-a omogućavao da provodi sve što mu je palo na pamet. 

Da naređuje prodaju zgrade, da traži proviziju od posla, da traži da mu se novac dostavlja na kućna vrata, da prisiljava ljude da mu čuvaju umjetnine i lažu za njega, da mu kose travu i pjevaju serenade. 

Takvi zaslužuju sve što im se dogodi. I još više od toga. 

Takav mentalitet bacao se pod noge Tuđmanu, klanjao Sanaderu, sada se podčinjava Karamarku, a u manjoj mjeri takav mentalitet u SDP-u ovih dana oportunistički šuti i o Milanoviću. 

Sanader je došao i otišao, ali takvi poput Fiolića su ostali. Ili se, poput Čobankovića, nekažnjeno izvukli. Ili poput Jadranke Kosor nastavili političku karijeru. O Šeksu, Bebiću i ostalima da se i ne govori. 

Nije Sanader sam uništio Hrvatsku, kao što to nije polazilo za rukom nijednom diktatoru u povijesti. Svi oni ovise o bulumenti "podrepaša" koji pristaju na kriminal, korupciju, samovolju, patroniziranje, uvrede, košnju trave, ribanje zahoda. 

Jer svi oni znaju zašto šute. Čobanković zbog poljoprivrednih poticaja, Fiolić zbog posla sa saborskim restoranom, Barišić zbog Brioni odijela, Jurak zbog svog Mladena, Maček zbog Massola, HDZ zbog vlasti. 

A onda se na kraju oni izvuku, a Sanader zaglavi. Oni se pokaju, a on dobije deset godina. No upravo radi našeg duševnog zdravlja i političke budućnosti, logika kažnjavanja trebala bi biti obrnuta: diktator bi se trebao izvući, a poslušnici drastično kažnjeni. 

Da im više nikad ne bi palo na pamet ribati wc novom diktatoru.