Kako li samo to lijepo zvuči? Što ako nemaš sreće, pa on iz obećanja izbaci onu presudnu riječ ''u dobru'', a ovu drugu pogrešno shvati? Vjenčanjem ne postajemo stvar, niti nečija imovina s kojom netko može raditi sve što poželi. U brak unosimo snove, vizije, a u zalog dajemo srce, tijelo i dušu, dajemo sve. Vjerujemo u ljubav, i mislimo da će idila trajati vječno. Nekima traje, a neke se idile prekinu prvim udarcem.

Znam kako se tada osjećaš. Znam što ti sve prolazi kroz glavu. Zastaneš s nevjericom, i ne shvaćaš što se događa. Ruka koja te treba milovati, udarila te. Zašto? Kakav god razlog bio, ne traži opravdanje za taj postupak, jer ga naprosto nema. Kraj je tu, ne trebamo se zavaravati. Prvim udarcem zasađen je korov zla koji će se samo širiti. Ne, nećeš ga iskorijeniti. Koliko god te nakon udarca uvjeravao u ljubav, on te ne voli, ne onako kako bi trebao. Njegova obećanja, suze, uvjeravanja da je sve slučajno i da se neće ponoviti, samo su riječi koje nemaju značenje. Uvjerit ćeš se u to kada te opet udari.

Ne opraštaj! To je jedino što trebaš imati na umu. Oprostom zalijevamo korov zla, štetimo sebi i zavaravamo se. Dokle? Koliko udaraca trebaš primiti da bi shvatila ono što si odmah trebala? Koliko, pobogu? Osim fizičkih udaraca dobivaš i one s njegovih usana, one koji otvaraju rane, koji ne prolaze. Sa usana koje su nekad šaputale ljubav, čuješ najpogrdnije riječi. Umjesto da u ljubavi rasteš, ''ljubav'' te uništava fizički i psihički.

Ne shvaćam ni takve muškarce. Zašto očekuju da će ih voljeti netko na komu se iživljavaju? Znaju li oni da svaki udarac, svaka pogrdna riječ ubija ljubav, ubija ženu i sve lijepo u njoj? Samo ti znaš kako ti je. U početku ćeš skrivati ozljede, one vidljive i nevidljive, a jednom će i to prestati. Mora prestati. Voli sebe barem toliko da samoj sebi priznaš da ne želiš takav život. Strah od budućnosti ne može biti gori od života kojeg živiš, od laži kojima si okružena. Zašto bi ostala živjeti s osobom koja bi ti jednog dana mogla presuditi? Bježi glavom bez obzira, bježi bilo kamo, bježi bez osvrtanja.

Koliko god te uvjeravao da si ti kriva, nisi. On samo traži opravdanje za svoje postupke, i u stanju je pronaći milijun izlika samo da bi njegova ''savjest'' dobila hranu u obliku opravdanja. Neke greške možemo oprostiti, a neke su neoprostive, a u ovu drugu skupinu spadaju udaranje osobe koja je nemoćnija. Ne, muškarac nikada nije udario ženu, to čine samo kukavice, slabići, oni koji imaju problema sami sa sobom. Muškarac zna kako se postupa prema ženi, kako joj se pokazuje ljubav, a kukavica udara.

Kad te izudara, osjećaš se kao najusamljenije biće na svijetu. Sklupčaš se u kutak, i s vremenom postaješ gotovo nevidljiva. Bojiš se da će samo jedan tvoj pokret ili riječ izazvati njegov bijes. Radiš sve ono što on želi, i gubiš sebe. Postaješ ono što nikada nisi željela biti.

Težinu ''bračnih'' okova ti najbolje poznaješ. Živiš u bračnoj tamnici, ali i u onoj koju si sama stvorila. Koliko ti vremena treba da shvatiš da imaš ključ od vrata te tamnice? Koliko? Jednom ćeš shvatit, samo nemoj da bude prekasno. Odvaži se, poduzmi nešto. Nisi jedina koja to proživljava. Idi i ne okreći se. Ne bori se za nešto što nije vrijedno borbe. Za nasilje nema opravdanja. Udarcima se ne dokazuje ljubav. Nisi rođena da trpiš, rođena si za ljubav, za velike stvari. Ne treba te zanimati što će drugi reći i misliti. Oni nisu prošli tvoj put, i ne znaju kako je kada hodaš njime. Propali brak ne govori ništa o tebi, govori o osobi s kojom si bila.

Ako si se dugo vremena borila za brak koji to nije bio, došlo je vrijeme da se boriš za sebe. Učini to. To je jedna od najdivnijih borbi koje postoje. Boriš se za ono što zaslužuješ, za život bez straha, za osmijeh na licu. Trebaš samo shvatiti, da u trenutku kada misliš da se sve raspada, to ti budućnost priprema put za nešto bolje, nešto što zaslužuješ. Samo trebaš krenuti, napraviti prvi i odlučujući korak, a ti to možeš. Vjeruj mi, lako je pobjeći od nečeg lošeg, ali to ''loše'' ne nosi u sebi. Zaboravi koliko je moguće. Nisi manje vrijedna ako si otišla. Ti si jaka, jer si se na to odlučila.

Tko zna zašto sudbina stavlja takve ispite ispred nas? Ona ima svoje razloge, a ti ćeš ih s vremenom dokučiti.

Jaka si jer si otišla. Ako te udarci nisu slomili, ništa te više ne može slomiti. Jednom ćeš se okrenuti prema prošlosti sa osmijehom na licu, i s ponosom zaključiti da je odlazak bio jedini izbor, i da te je iskustvo iz braka naučilo da na svijet gledaš na sasvim drugačiji način. Znat ćeš cijeniti mir, ljepotu, sve ono što ti život nakon toga pruži.

Ako iz greške izvučemo pouku, onda ništa nije bilo uzaludno.

Na ruševinama si sagradila nešto novo, nešto lijepo. Počela si iznova. Slabost si pretvorila u snagu, strah u želju da budeš ono o čemu si uvijek sanjala, i uspjet ćeš. Mnoge prije tebe su uspjele, zašto ne bi i ti? Kad se povrijeđena žena jednom vine u visine, ona više ne pada jer zna kako je na dnu.

Ako brak nije utvrda ljubavi, to nije brak, nego tamnica. Biti u tamnici bez da smo počinili nekakav zločin, nedopustivo je, kao što je nedopustivo bilo kakvo nasilje. Na njega nitko nema pravo. Nasilje nema nikakvo opravdanje ni izliku, a ponajmanje za to mogu koristiti riječ ''ljubav''. A ni ti nemaš izliku da ga trpiš. Otiđi… to je jedino što trebaš napraviti. Nemoj grliti nasilnika, zagrli budućnost.

O autorici:

Ime mi je Kata Mijić, i od 1999. godine do sada objavljeno je više od 600 mojih životnih priča, 220 ljubavnih romana i 13 knjiga. Otkako pamtim želja mi je samo pisati. Pišem ljubavne romane i životne priče, najčešće u pauzama od posla koji nema veze s pisanjem, ali je plodno tlo za inspiraciju. Vjerujem da moje priče mogu pomoći ljudima kako bi živjeli sretniji i ispunjeniji život.