Mir u svijetu, čini se, postoji još samo kao rečenica koja se uporno ponavlja na izborima ljepote. I to obično uz osmijeh koji svjedoči da ljepotica u kupaćem kostimu nije shvatila pitanje, ali zna da s tim odgovorom ne može pogriješiti. Tako je tijekom rata u Hrvatskoj i jedan od najduhovitijih grafita u Zagrebu glasio: "Dajte sanšu miru… Miro je naš čovjek!".

Sramotno, ali istinito, upravo je na tom tragu i ovogodišnja odluka odbora Nobelove nagrade za mir. Samo jedna u nizu posljednjih godina koje su srušile ugled jedne od nekad najprestižnijih nagrada na svijetu. Svake je godine sve više nominiranih, a ove čak rekordnih 259. 

Nagrada je na iznenađenje mnogih dodijeljena OPCW-u, Organizaciji za zabranu kemijskog oružja. Organizaciji koja je osnovana 1997. i nikad nije ispunila svoj cilj, a to je zabrana proizvodnje, skladištenja i posjedovanja kemijskog oružja. Jer upravo je ove godine smrtonosnim sarinom ubijeno u Siriji više od 1000 ljudi. Među 189 zemalja potpisnica sporazuma o zabrani kemijskog oružja su i SAD i Rusija. One su se obvezale da će do 2011. uništiti svoj cjelokupni arsenal kemijskog oružja. To nisu učinile. Nagradu je tako dobila organizacija koja šuti o činjenici da su je dvije sile prevarile. 

Tko o Nobelovoj nagradi za mir zaista odlučuje? Je li riječ o velikom mirovnom uspjehu kojim se sirijsko smrtonosno oružje stavlja pod kontrolu? Ili je riječ samo o pukom prikrivanju činjenice da SAD i Rusija svoje kemijsko oružje nisu uništile niti to žele učiniti?! Organizacija za zabranu kemijskog oružja na to ih sigurno neće prisiliti. Sad ima važnijeg posla. Prima čestitke i slavi što je poslala dobitnica Nobelove nagrade za mir.