Iz svima simpatičnog cirkusanta Ćiro bi se konačno trebao pretvoriti ili u senatora ili u penzića. Jednostavno, više mu ne stoji ni kreštanje na nekog Zagrebova klinca ni srozavanje s veličanja Tuđmana na slanje momčadi da se rukuje s Bandićem.

Teško je reći što je od to dvoje veći cirkus, ali da se srozao - srozao se. Hrvatska nije Celtic, koji je religija i koji je od štovanja zaslužnih igrača i trenera napravio religiju u religiji; starčići daju autograma koliko i aktualne zvijezde, s tim da su aktualne zvijezde svjesne da nikad neće postići rezultate kao neki starčići, pa se poštovanje vidi u svakoj kretnji i pogledu. Ćiro je dosad previše cirkusirao da bi mu bilo lako napraviti preokret. Ali moguće je. Naprosto, da od sutra postane odmjeren, smiren, staložen, da prestane preglumljivati i da se tako ponaša pola godine, da, bio bi to novi Ćiro, usklađen sa svojim rezultatima i godinama.

Hajde, ne može sad ostaviti posao u Zagrebu, ali to bi mu trebalo biti zadnje tog tipa. Kao što se alkoholičari izliječe, pa i narkomani, ovisnici o klađenju se iščupaju, tako se i on treba i može izliječiti od ovisnosti o klupi. Nekoć je imalo smisla da vodi reprezentaciju, Dinamo ili Hajduk.

Nažalost, Hajduk je otpao, a ako mu je Maminjo zatvorio repku i Dinamo, čovjek koji je tri ushićena naroda izvodio na ulice bolje da ne trenira nikoga, da sa zaslužene visine komentira. Više bi imalo smisla da Ćiro, bilo u Zagrebu bilo u cijeloj Hrvatskoj, trenira djecu nego da kritizira na kojekakvim klupama.

Prevelik si, Ćiro, za nogomet, a kamoli za Zagreb i slične. Ili vrhunska pozornica, ili ništa.