Znajući koliko bi se Zdravku Mamiću mogla, to jest koliko će se Zdravku Mamiću svidjeti rečenica (mislim da je preumoran za likovanje), pada mi na pamet prešutjeti, ali ipak. Dinamo bih vodio slično kao on. Slično. Prodavao bih igrače, ali ne bih san navijača čupao iz korijena.

Da Dinamo može platiti Ronalda ili Messija (tim redom, molim lijepo, Ronaldo je sad bolji), to ne bi imalo smisla jer je liga očajna. I sad, da postupno smanjuješ kvalitetu igrača koje Dinamo može platiti, dođeš do Halilovića i Jedvaja, ali i oni u Dinamu imaju smisla samo do godine u kojoj bi, igrajući za Dinamo, nazadovali ili i najboljem slučaju ostajali na istom, dakle gubili vrijeme, pri čemu je svejedno tko gubi novac.

A gubili bi ga i oni. Dakle, pitanje je samo treba li ih zadržati mrrrrvicu dulje, taman toliko da navijači mogu sanjati proljeće u Europi, ili čak malo ambiciozniji san, i tu smo na mjestu na kojem se s Mamićem ne slažem. Moguće je da griješim, ali da sam Dinamov gazda, držao bih ih bar godinu dulje, u nekim slučajevima bar kvalifikacije dulje. I, da!, odavno bih se riješio Sammira, da ne koči bolje od sebe.

I svaki put kad se san o doista velikom Dinamu prodajom sve mlađeg i mlađeg djeteta iščupa iz korijena, bude jasno da svim tim dečkima koji odlaze treba jača liga. Postojeća ima dva problema. Liga ljudi za koje javnost nikad nije čula, maltene srednjoškolska liga, uz dobru bi promociju bila gledanija od današnje prve lige jer bi bila autentična. Ljudi bi se s tim igračima mogli poistovjetiti. U toj ligi nitko se ne bi preseravao, nitko ne bi morao glumiti da je nešto što nije, što u ligi u kojoj izjave i intervjue daju tipovi koji ne znaju štopati loptu nije slučaj nego pravilo.

Drugi je problem što, uz sve uvažavanje da potpisani ugovor nije isto što i plaća, previše ljudi koje nitko ne gleda, a ne gleda ih jer ne znaju štopati loptu, previše zarađuje. Ispada da je jedini način sprečavanja čupanja navijačkog sna iz korijena osnivanje jače lige, u kojoj će imati smisla njegovati san. Do tada - prodaja.