Hej, Kelava! U redu je. Nema veze, bit će bolje. Hoću reći, Dinamo je već ispunio moja očekivanja i sve što mi dobronamjerni ljudi trebamo učiniti je skinuti dečkima svaki teret i pustiti ih da igraju.

Jedan od smislova sporta je nada. Dinamo osvoji HNL, ostali se plasiraju kako koji, pa se nadamo da će Dinamo igrati Ligu prvaka, a ostali “onu drugu ligu”. Da će ždrijeb biti dobar, da će pobijediti ili podjednakog ili jačeg od sebe. Onda ostaje nada da će u skupini bar nekoga pobijediti, osvojiti bod, zabiti gol. Na kraju, i nada da ćemo za života dočekati generaciju koja će sa suparnicima u skupini LP-a igrati ravnopravno, ili čak proći skupinu. Nada u čudo, ili u malo sreće. Što god tko rekao, nakon utakmice s Portom ta nada živi, i to je sve čemu sam se, nakon što je Dinamo prošao u skupinu boljih i jačih, nadao.

Nadam se da će što mlađi igrati što više, i koliko god to kome išlo na živce, da ću dočekati zdravoga Kovačića u glavnoj ulozi. A ne bi mi smetalo da Sammira uopće nema u ekipi, svejedno prodao ga Mamić u Real ili poklonio Lokomotivi. 

Malo publike? Jebi ga, Porto nije Real. U ovoj zemlji Cibona nakon dvije genijalne godine dosadi, u Koprivnici se dok kažeš keks zasite Podravkina dominiranja u Europi iako je ženski rukomet sve što imaju, a u osvit hrvatske samostalnosti Ivanišević nije bio dovoljan da napuni dvoranu ako gostuje Norveška. Razmažena nacija.

Dao Bog da je 4683 ljudi na tribinama najveći problem i Hrvatske, i Mamića, i Dinama. No ugođaja radi, bilo bi mi drago da Maminjo vrati pare kupcima paketa, smanji cijene i napuni stadion. Ne publike radi, nego radi te Dinamove mladosti, i trenera, koji su zaslužili igrati pred 30.000 ljudi. Maminjo, sjediš u loži s ekipom koja određivanje cijena ima u malom prstu.