Uefa je rekla što je rekla, ali važnost presude je gotovo pa ništa u odnosu na ono što će u budućnosti djelima i riječima reći svi kojih se nogomet tiče. A zapravo je kao u filmu “Lomača taština” (u originalu The Bonfire of the Vanities).

Zadnja, ili jedna od zadnjih scena. Nakon što su antijunaci radili sve što je u njihovoj moći da ostvare svoje ciljeve, nametnu svoju volju, sudac vapi da naprosto budu čestiti. Može se prevesti i kao pošteni, dolični, korektni, pristojni, ali nekako mi je najbolji prijevod - čestiti. Isto se može primijeniti na sve antijunake hrvatske nogometne priče.

Zamislimo samo koliko bi sve bilo bolje da od Mamića i Šukera, tim redom, pa do zadnjeg čovjeka koji je ikad pomislio ići na utakmicu, do zadnjeg koji je ikad pomislio gledati nogomet na televiziji, svi sve rade u interesu publike. Nogomet je, ipak, prvenstveno publika. Koliko bi sve bilo bolje da svi rade sve što je u njihovoj moći da dovedu publiku na stadion i pred telku. Trganje košulje, kao i govorenje o sebi u trećem licu i sva djela tako prokleto kompatibilna s takvim ponašanjem, kao i svastika, razno nasilje i djela kompatibilna pak s takvim ponašanjem, sasvim sigurno ne dovode roditelje i djecu na stadion.

Prokleto nametanje svoje volje. Ovi na nogometnoj vlasti rade što hoće jer mogu. Ovi što ih hoće srušiti ne biraju metode jer mogu ne birati. Pa dobro, ako i ne mogu sjesti za stol i razgovarati, ako je otišlo tako daleko da se stvar razgovorom ne može riješiti, igra se do golih kraljeva, do likvidacije... Veliki bi napredak bio da se obje strane obvežu da ni jednim svojim postupkom neće otjerati ni jednog jedinog dječaka sa stadiona. Ili da se na to obveže barem jedna strana u sukobu. Nenasiljem su ljudi imperije protjerivali sa svoje zemlje.

Ne treba nam Uefa da se upropastimo, ne treba nam Uefa ni da se spasimo. Jedino korisnika nogometa mora biti nekoliko milijuna. Dok se ključni ljudi budu ponašali kao da svi korisnici nogometa stanu u oveću kancelariju, kao da se igra samo zbog njih, ili da svi stanu na jednu tribinu, neće biti sreće.