Davno mi je Džarovski rekao da se prvenstvo “rješava” od prvog kola. 

Ne treba ti sudac u derbiju ili dva derbija. Ni u onih četiri ili pet utakmica zbog kojih ljudi okupljaju društva doma, naručuju pizze i ćevape te loču pivo. 

Prvenstvo “rješavaš” namještajući brdo ono “malih” utakmica. Kad tvoja momčad igra loše, muči se s luzerom i fali joj samo mali poguranac, neki penal, faul u zoni šuta, crveni suparniku... A ako je moguće, u “malim” tekmama od prvog kola tu i tamo oštećuješ i glavne konkurente za naslov. Naštimavaš im suce koji ih tradicionalno oštećuju.

Bez zafrkancije, napisao sam da Fifini i Uefini suci često nalikuju izvršnim direktorima korporacija. Off the record, nekoliko mi je officialsa reklo da pravom sucu ne moraš ni reći, a kamoli narediti kome da pomogne. To nikad nije izrečeno, a kamoli napisano. A opet, ovi koji pomažu repkama i klubovima koje kapital voli nekako napreduju na listama makar griješili. Oni koji sude besprijekorno, ali zbog njihova suđenja kapital pati, nekako prečesto budu zaboravljeni. 

Međutim, koliko god to grozno zvučalo, izgledalo, na kraju svi budu zadovoljni. Nađe li se svemu prava mjera, recimo guraš Brazil dok možeš, dovučeš ga do Njemačke, pa mu pravo budi... na kraju svi budu zadovoljni. Jer kad-tad će opet trebati suditi Hrvatskoj penal jer je neki novi Aljo pa’ kad je tribalo. 

I nekoga isključiti da neka nova Njemačka ne ide na domaćina, nego je bolje da to bude Hrvatska.

Nisam toliko kivan na loše suđenje zato što je Dinamo, ili tko god, prvak, nego zato što godinama liga nije napeta. Oni Fifini i Uefini najbolji suci znaju kad moraju štititi favorita, a kad napetost pojedinačne utakmice ili natjecanja. 

Hej, ljudi, pa cijena televizijske sekunde je u igri, s tim se nije zafrkavati. Da imam utjecaja na sudačku organizaciju, naredio bih da do krajnjih granica, a profinjeno, rafinirano, štite mrtvu utrku Dinama, Rijeke i Hajduka za naslov. Bojim se da je to za malu kaljužicu s premalo krokodila – viša matematika.