Proračun je i najvažniji politički dokument iz kojeg se bez uobičajenih floskula političara može iščitati vizija za zemlju. Baš zato je skoro nevjerojatno da iz vladajuće koalicije nismo čuli niti jedan glas političara koji bi stao u obranu cjelokupnog proračuna. Čelnicima dvije najjače stranke, Tomislavu Karamarku i Boži Petrovu, proračun bi trebao biti kruna njihova rada, uspješnih pregovora, suradnje u reformama, u borbi za boljitak zemlje... A od njih dvojice niti riječi.

Govorili su općenito samo nestranački premijer Tihomir Orešković, a nešto konkretniji bio je nestranački ministar financija Zdravko Marić. I to pokazuje da je proračun, uz to što je ekonomski na klimavim nogama, politički na još klimavijima. Ekonomski se klima zato što je njegovo povećanje bazirano samo na obećanju koje smo čuli i prethodnih godina: povući ćemo više novca iz EU. Na osnovi želje da stiže više od osam milijardi kuna, rashodi su napuhani. I da smo uređena Poljska, koja ima sve institucije za povlačenje novca, teško bismo mogli očekivati rast 100 posto, a kamoli kad znamo da se Vlada tek ekipira.

Protiv proračuna već ustaju i iz Domoljubne koalicije i iz Mosta. Zato će se teško sakupiti 76 ruku za njegovo izglasavanje u ovom obliku. Spektar zamjerki je širok ili zbog rezanja ili zbog nedovoljno rezanja, ali činjenica je da nema zadovoljnih. Tako to obično biva kad najprije dogovarate novac, a tek onda konkretne poteze koji bi se trebali uklopiti u novčani okvir. A o potezima ne postoje dogovori u koaliciji. Trebalo je postojati jasno obrazloženje za svaku stavku koja se reže ili raste, ali umjesto toga smo vidjeli prepucavanje dvije ministrice u čijem se proračunu nalaze određene naknade. Ostaje samo vidjeti koliko će se proračun promijeniti ako vladajući ne žele na nove izbore. Jer ovakav će teško biti usvojen.