Snimka Stipe Mesića iz Novske iz 1992. godine nije samo osramotila počasnog predsjednika Saveza antifašista - zajedno sa samim antifašistima koji su ga postavili za predsjednika - već je više od svega pokazala kako to izgleda kad političari krenu tumačiti povijest.
Mesić objašnjava da je tada na dužnosti predsjednika Izvršnog odbora HDZ-a bio "pod utjecajem političkih stavova" svoje stranke koje je provodio, "mada se s dijelom nije slagao". "U takvom ambijentu sam izrekao nekoliko neprovjerenih tvrdnji za koje se tek naknadno utvrdilo da nisu činjenice koje odgovaraju istini", poručio je Mesić u jučerašnjem priopćenju.
Isto tako, što je bilo naročito znakovito, podsjetio je na činjenicu da je Hrvatska tada bila zahvaćena dolascima ljudi koji su "generirali reviziju povijesti", potom se pozvao na tezu "srpskog agresora koji je tvrdio da je u Jasenovcu ubijeno preko 700 tisuća ljudi", ali i aktualizirao davni podatak da je u Hrvatskom saboru početkom devedesetih formirana komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava u kojoj se pak tvrdilo da je u logoru ubijeno 240 židova.
Tako je izgledalo kad je politika krojila povijest.
Povijest bez povjesničara
Srpska politika napuhavala je brojke, hrvatska politika ih je ispuhavala, a HDZ je tumačio ispravnu verziju povijesti.
Stoga nije bilo ništa čudno u tome što je predsjednik Izvršnog odbora HDZ-a onako vehementno baratao "neprovjerenim tvrdnjama" o Jasenovcu, kao što uzevši sve u obzir nije čak ni previše bizaran prijedlog da taj isti Mesić doista zasjedne na čelo Povjerenstva za suočavanje s prošlošću kojeg osniva, kojeg li čuda, predsjednik HDZ-a.
Jer, kako je to danas otkrio Novi list, u tom tijelu vjerojatno neće sudjelovati najpoznatiji povjesničari zaduženi za 20. stoljeće.
Nitko od stručnjaka za Drugi svjetski rat i poraće navodno nije pozvan da sudjeluje u radu tog famoznog povjerenstva kojeg osniva premijer u kojem bi se Hrvatska napokon "suočila s prošlošću".
Povijest u politici
Tvrtko Jakovina nije pozvan, niti bi se odazvao. Slavko Goldstein, autor knjige o Jasenovcu, također nije pozvan. Ali poziv nije dobio čak ni Josip Jurčević, kao ni Vladimir Geiger s Hrvatskog instituta za povijest, skupa sa svojim kolegama koji se bave tim povijesnim razdobljem.
I tako, ne samo da je politika osnovala to povjerenstvo, politika se nije udostojila čak ni pozvati najeminentnije povjesničare, ako bi se neki od njih čak i odazvali.
"Povijest se ne piše kroz komisije", kazao je Jakovina za Novi list. Goldstein je dodao da to povjerenstvo nema smisla i da neće ništa riješiti, a Jurčević je naglasio kako "povjerenstvo mora biti pluralno, multidisciplinarno i stručno, a ne političko tijelo, koje će svoj rad zasnivati na činjenicama".
A kako će to povjerenstvo onda doći do činjenica? Tko će im podastrti te činjenice? I kako će se Hrvatska suočiti s prošlošću kad joj u tome neće pomoći oni koji se tom prošlošću bave?
Vjerojatno će politika opet donijeti neki svoj pravorijek. Kao što ga je donio Mesić 1992. godine.
Tko se čudi Mesiću?
Povjesničari godinama rade na proučavanju povijesti, ali politika je pritisnuta nagonom za samoodržanjem odlučila da će ona krenuti proučavati povijest kroz političko (politikantsko) povjerenstvo u koje čak nisu ni uključeni ti povjesničari.
I onda se čudimo Mesiću.
Čudimo se kad kao HDZ-ovac promovira ustašku verziju povijesti, ne čudimo se kad kao predsjednik promovira antifašističku verziju za koju on kao političar zapravo uopće nije ekspert.
A za to vrijeme po hrvatskim školama šalabajzaju razni kvazipovjesničari koji promoviraju revizionističku verziju Jasenovca i ustaštva, sličnu onoj koju je gurao Mesić prije 25 godina. A ravnatelji škola izbacuju izložbe o holokaustu.
Povijest po tko zna koji puta želimo riješiti političkim sredstvima.
I nije to čak sve.
Domovinski rat u raljama politike
Kao što se politički bavimo Drugim svjetskim ratom, nismo do kraja razriješili ni ostavštinu iz Domovinskog rata koji je opet prepušten na milost i nemilost političarima.
Pišu se političke deklaracije, promoviraju politički mitovi, forsira podobna verzija povijesti, zanemaruju se ostale verzije. U tome nekad pomognu čak i šatoraši.
A premijer Andrej Plenković mora otići u posjet Izraelu da bi naglasio kako je "njegova posvećenost borbi protiv svakog oblika mržnje, rasizma i poricanja holokausta pojačana posjetom" muzeju Yad Vashem.
U Hrvatskoj mu ta posvećenost očito splasne.
Jer, jedina stvar gora od osnivanja politikantskog povjerenstva za suočavanje s prošlošću, jest činjenica da u to povjerenstvo nisu pozvani najvažniji povjesničari.
Pa tako premijer može i dalje posezati za "dvostrukim konotacijama".