Moglo bi proći i do 10 godina do pravomoćne presude protiv Ivice Todorića za izvlačenje novca i štetu koju je prouzročio Agrokoru. Već danas se malo tko može sjetiti za što se točno tereti Todorić, a s protekom vremena sve će biti zaboravljeno. Svi suosumnjičenici s Todorićem terete upravo njega i eventualno starijeg sina da su donosili sve odluke, tako da je Gazda ostao sam na vjetrometini.

Samo vještačenje sedam godina malverzacija će biti dugotrajno, a kamoli dokazivanje vrlo složenih financijskih operacija kojima se Todorića tereti da je izvukao 1,4 milijarde kuna iz tvrtke. Kakva god presuda bila, doći će prekasno. Pitanje je hoće li je prvoosumnjičenik zbog svojih godina i dočekati. U svakom slučaju, odlaskom Todorića je završila jedna era, ali se ne može reći da je Vlada uspjela u onom što Martina Dalić naziva “slom ortačkog kapitalizma”.

Donošenje “lex Agrokora” i njegove posljedice treba razdvojiti od kriminala za koji se tereti Todorić. Međutim, Vlada je pokazala da je u tom postupku baš nastavila djelovati ortački i po principu po kojem je radio Todorić. Radili su tajno, izabrali svoje ortake koji su predložili zakon, a zatim na njemu zaradili. I ta činjenica se ne može izbjeći koliko god “lex Agrokor” spasio radna mjesta i spriječio slom ekonomije. Upravo ta netransparentnost i pogodovanje su razlog što građani gube vjeru da se i iza nekog dobrog poteza ne kriju privatni interesi. No i to će ubrzo biti zaboravljeno.

Novi ruski vlasnici bi lagano mogli nastaviti koristiti Agrokor za probitak ruskih interesa, obilatim upumpavanjem novcem kupovati šutnju i politiku, preprodavati udjele u Nizozemskoj daleko od očiju hrvatske javnosti. Ako tako i bude, bit će to krunski dokaz da ni s Agrokorom nismo ništa naučili. Pa dok se bude sudilo Todoriću, u pozadini će se odigravati neki novi tajni dogovori. Jer izgleda da smo u zemlji samo osuđeni svi mi - da se vrtimo u krug.