Dario Kordić je prije 17 godina izručen Haškom sudu. Bio je jedan od šestorice bosanskih Hrvata optuženih za teške zločine protiv čovječnosti i etničko čišćenje. Nikad nije dokazano da je Kordić osobno sudjelovao u ubojstvima i zločinima. No kao politički vođa tzv. Herceg Bosne Kordić je, piše u presudi, bio inspirator rata. Rata u kojem su za ostvarenje viših ciljeva ubijeni i nevini. Žene i djeca, 33 njih, samo u napadu HVO-a na Ahmiće.

I nisu sva šestorica bili osuđeni. Dvojica su oslobođeni pravomoćnom presudom. Kordić je pak proglašen krivim i osuđen na 25 godina zatvora. Postao je tako osuđeni ratni zločinac. Koji je ovih dana u zagrebačkoj zračnoj luci dočekan kao heroj. Emocije njegove obitelji i prijatelja sasvim su razumljive. Bilo je tamo sigurno i onih koji su u ratu izgubili svoje članove obitelji. Koji su bili žrtve muslimanskih i srpskih zločina za koje u Haagu nitko nije osuđen. Ali bili su tamo i oni koji su Kordića ispratili s obećanjem da će se za najviše mjesec ili dva vratiti iz Haaga. Među onima koji su ga iz Splita, u ime države, ispratili bili su i Miroslav Tuđman te Markica Rebić.

I posebno Ivić Pašalić. Punih 17 godina poslije Ivić Pašalić je dočekao Kordića. Stajao je vidno sa strane, bez ikakve emocije na licu. Je li barem na trenutak pomislio na Ahmiće dok se skandiralo: “Zovi, samo zovi” ili “Za dom spremni”. Ili je samo zajedno s biskupom Košićem izmolio Oče naš. A zatim sjeo u svoju skupu limuzinu, kao i biskup Košić u svoju. I zaboravio na Kordića, Ahmiće i rat. Sve do novog dočeka, nekog idućeg zaboravljenog “heroja” i osuđenog ratnog zločinca.