I tako, Dražen Jelenić otišao je zbog masona, a ne zbog loših rezultata na čelu Državnog odvjetništva.
Štoviše, otišao je zbog povezanosti s masonskom organizacijom, ali ne zbog povezanosti s akterima grupe Borg protiv kojih je brzo odbacio sve istrage i prijave.
I otišao je samo tjedan dana nakon što je Hrvatskom saboru podnio izvješće o svom radu, gdje ga je oporba napala zbog nedovoljnog procesuiranja korupcije, političke trgovine, kupovine zastupnika, bogaćenja i skrivanja imovine...
Ali i zbog afere Agrokor.
Jučer je Ivan Vilibor Sinčić objavio dokumentaciju koja pokazuje da je Jelenić ima udio u fondu kojim upravlja jedan od aktera afere Borg, protiv kojih je DORH brzo odbacivao kaznene prijave. Nije, dakle, baš sve ni u masonima.
Ali eto, Andrej Plenković izvršio je jučer pritisak na Jelenića da podnese ostavku zbog toga što je "narušeno povjerenje i neovisnost njegova rada dovedena je u pitanje".
Zbog masona. Ne zbog drugih stvari.
Umreženost DORH-a
Plenkovićeva većina nije imala zamjerke na Jelenićev rad, dapače, HDZ može biti zadovoljan svime onime čime je saborska oporba bila nezadovoljna, ali eto, članstvo u udruzi koja se zaklinje u tajnovitost i solidarnost prema svojoj "braći" sada je presudilo.
I neka je Jelenić otišao, pa makar zbog masona.
Njegov slučaj, međutim, evocira uspomene iz prethodnih mandata glavnih državnih odvjetnika.
U travnju 2002. godine Hrvatski sabor najurio je i ponizio Radovana Ortynskog zato što se javno žalio da ga smjenjuje organizirani kriminal povezan s politikom, medijima, sudstvom, odvjetništvom.
Na njegovo mjesto došao je Mladen Bajić u čijem mandatu je Hrvatska do grla potonula u korupciju i kriminal na svim razinama, od Vlade do lokalnih šerifa.
Bajić je preživljavao svakakve Vlade. I dok ga je šef oporbe Zoran Milanović žestoko kritizirao zbog toga što se nedovoljno borio protiv korupcije, nakon što je postao premijer ostavio je Bajića još neko vrijeme na čelu DORH-a.
Prijatelji politike
Jer, ipak je Bajić dizao optužnice protiv HDZ-a. Ipak je lovio "političke mrtvace". Ipak je uživao podršku Bruxellesa i Washingtona. Ipak je pisao optužnice koje se i dan-danas vuku po sudovima.
I nikad se nije žalio, poput Ortynskog, da ga politika opstruira. On je bio prijatelj svake politike.
Njega je naslijedio Dinko Cvitan koji se prvo našao na udaru HDZ-a, a onda je s premijerom Plenkovićem držao press konferenciju u Banskim dvorima, povodom istrage o krađi dnevnica u Vladi. Pa su ga potkraj mandata optuživali da nije dovoljno procesuirao srpske ratne zločine.
Da bi na njegovo mjesto 2018. godine stigao friško prisegnuti mason Dražen Jelenić.
Koji se baš nedavno ugodno smjestio s optuženikom Milanom Bandićem u loži (sic!) HNK.
Bizaran razlog
Dakle, kad se sve uzme u obzir, ovo je jedan od najbizarnijih razloga za ostavku glavnog državnog odvjetnika, premda ne i potpuno beznačajan. Dosad smo navikli na umreženost šefa DORH-a s drugim akterima - političkim, diplomatskim, financijskim, medijskim - a sada imamo umreženost s akterima kojima je obaveza da ne otkrivaju svoje članstvo u masonskoj loži, niti da javno razotkrivaju njegove članove.
I zato se postavilo pitanje zbog čega Vlada nije provjerila Jelenića prije nego što ga je izabrala?
Premijer Plenković baš je nekako u to vrijeme odbio odgovoriti na pitanje Ivana Pernara koliko ima masona u Vladi, objašnjavajući kako je to njihovo slobodno pravo pristupanja udrugama, da bi jučer baš to članstvo presudilo Jeleniću.
Što radi SOA?
Zašto Vlada nije to znala kad je dizala ruku za glavnog državnog odvjetnika? To je najosjetljivija funkcija, možda i najvažnija dužnost u ovoj korupcijom i kriminalom premreženoj državi, pa je to prošlo ispod radara. Što je radila SOA?
Jer ovaj skandal može se slobodno svrstati u kategoriju nacionalne sigurnosti.
Kako god bilo, ova priča s Jelenićem udarila je još jedan čavao u lijes Plenkovićeva mandata. Nakon deset ministara, nakon svih afera i skandala, nakon besramnih političkih trgovina, sada imamo i ostavku glavnog državnog odvjetnika.
Netko bi napokon trebao pritisnuti gumb za resetiranje.