Dan žena nije dan na koji svojoj voljenoj, svojoj majci, kćerki ili baki treba reći da je divna, pokloniti joj cvijet i nježno je poljubiti u obraz. Nema štete od toga, ali Dan žena tome nije namijenjen. Nije to nježnošću nabijeni majčin dan ili ono minusinteligentno patetično Valentinovo.

Umjesto licemjernog divljenja ženama, majkama, kraljicama, na Dan žena bilo bi prikladnije vratiti se borbi za radnička prava koja je tisuće radnica nagnala da izađu na ulice i suprotstave se nasilju i izrabljivanju. 

Dan žena nam prodaju u neodoljivo isplativoj formi borbe spolova pa bi muškarci trebali jedan dan u godini šećerna jezika hvaliti žene, izvoditi neki smiješni ritual polaganja oružja u nepostojećem ratu. Taj dan u godini ima veze jedino i isključivo s time da prosječna žena za isti odrađeni posao dobiva manje novca od prosječnog muškarca, s time da su njena radna prava realno manja i slabije ostvariva. I pri tome nema smisla ujednačiti prava tako da se smanje ona radnika, nego jedino tako da se povećaju prava radnice. 

U simboliku Dana žena utkana je borba radnica u tekstilnoj industriji. Bilo bi prikladno onda da u Hrvatskoj upravo na Dan žena privedu bar neke od osumnjičenih za pljačku hrvatske tekstilne industrije, koju su tisuće radnica desetljećima stvarale. U Dan žena utkana je i tragedija u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku gdje je 146 radnica izgorjelo, ugušilo se u dimu ili poginulo spašavajući se skokom s visine. Koliko ovakvih i sličnih tragedija je na vrijeme spriječila država u Hrvatskoj? Nemoguće je da nema onih koji riskiraju zdravlje i život radnica i radnika. 

Dok Dan žena ne bude dan u kojem će se građani, predvođeni radnicama, solidarno i glasno boriti za svoja prava imati ćemo samo šuplju prigodu za pojačanu prodaju cvijeća. 

Uživajte i u ostalim iznenađenjima koja smo pripremili za vas u specijalu Samo za žene!