Osoba koju ste nazvali isključila je mobilni telefon, molimo vas pokušajte ponovo ili nazovite kasnije, uporno je na sve jutrošnje pokušaje uspostavljanja veze s Ivicom Balićem odgovarao automat. 

Bacanje mobitela prema klupi Hajduka, nakon što je Damir Burić u ranoj fazi utakmice iz igre izvadio njegovog sina Andriju, naišlo je na nepodijeljenu osudu javnosti, pogotovo jer Ivici Baliću ovo nije prvi incident. 

Prisjetimo se, i u Dugopolju je nakon utakmice Hajduka i Silamae Kaleva priveden u policiju, jer je gurnuo redara, koji je njegovom mlađem sinu pokušao uzeti loptu napucanu s terena. 

Sve do nedavno Ivica Balić bio je poznat po tome što je na početku Domovinskog rata skinuo zastavu sa splitske Banovine. Slavljen je kao heroj, a nakon što je u prvi plan zbog dobrih igara izbio Andrija, svi su to tumačili kao najbolju nagradu ocu za sve što je godinama činio za svog sina.   

Ivica Balić posvetio je život obitelji, svakodnevno je iz Dugopolja vozio sina na Poljud, uživao u njegovim igrama i uspjesima, putovao na svaku utakmicu, no u zadnje vrijeme kao da je izgubio konce, kao da se sve teže nosi sa svim što se oko Andrije događa. Dvije europske utakmice Hajduka – dva neprihvatljiva incidenta. 

A to nije dobro. Da ne bi bilo zabune, nije Balić od onih koji 'broje sinove milijune', jednostavno, on za svoga sina želi najbolje, ali to pokazuje na krivi, potpuno neprihvatljiv način. 

A svaki njegov novi incident dodatno šteti i Andriji i Hajduku, čiji je on važan projekt. Andrija je procijenjen kao igrač koji će Hajduku dati puno, kako rezultatski, tako i financijski, i ovakvi incidenti to mogu opasno ugroziti. Što prije to Ivica Balić shvati, bit će bolje i za njega, i za Hajduk, ali i za za njegovog sina. 

Javna isprika najmanje je što za prvu ruku može napraviti...