Dok je HDZ bio u opoziciji, stožeraši su čekićima navaljivali na ćirilične ploče na državnim institucijama, šatoraši su plinskim bocama blokirali Zagreb, jurišali na Banske dvore, hvatali za vrat hrvatske policajce i urlali pod prozorom premijerova stana, a pojačani navijačima Armade navaljivali su na riječki HNK zbog Olivera Frljića.
U prvoj godini HDZ-ova povratka na vlast uz ustaške su povike marširali na Vijeće za elektroničke medije, uz tjelesnu gardu upadali na sastanak i svečano darovali predsjednici Vijeća "četničku šajkaču".
U drugoj godini HDZ-ova boravka na vlasti prosvjedovali su za ostanak Zlatka Hasanbegovića na mjestu ministra kulture, prošle subote na Trgu bana Jelačića ustali su protiv hrvatskih Srba "Milorada i Vojislava", a jučer, eto, pod vodstvom Josipa Jurčevića ugurali su se na tribinu inicijative "Puk'o nam je film" kako bi dovršili Hasanbegovićevu akciju preuzimanja HAVC-a.
To je, dakle, postalo pravilo.
Isukani čekići
Kad braniteljske udruge ne služe kao isukani mačevi (a ponekad i isukani čekići) HDZ-a i ekstremne desnice, kad ne funkcioniraju kao moralno-političke komisije za određivanje podobnosti javnih figura na društvenoj sceni, onda nastupaju kao jurišni odredi za provođenje kulturne revolucije.
Obrazac njihova djelovanja postao je prepoznatljiv i gotovo predvidiv.
HDZ uperi prstom u neku instituciju, pojedinca, grupu, a branitelji kreću dovršiti posao.
Tako su jučer branitelji, odnosno oni koji su nastupali u njihovo ime, predvođeni povjesničarom i bivšim glasnogovornikom Ministarstva branitelja Josipom Jurčevićem, upali na tribinu filmskih djelatnika kako bi pritisnuli, a dobrim dijelom i zastrašili prisutne.
Ovoga puta nisu ponijeli šajkaču, ali su ipak natjerali jednog od glavnih govornika da najprije izgovori zakletvu u čast žrtava Vukovara, prije nego što se usudio upitati prosvjednike tko su oni i što žele.
Protiv Srba i filmaša
Dogodilo se to, valja i to istaknuti, samo dan nakon što je Hrvoje Hribar u Nedjeljom u dva izjavio kako mu je bivši ministar Hasanbegović rekao da "zaustavi projekte za Srbe" i samo dva dana nakon što je Udruga žena iz Domovinskog rata Zadarske županije - njih desetak osoba - prosvjedovalo protiv hrvatskih Srba na središnjem zagrebačkom trgu.
U nekim drugim totalitarnim režimima i slabim demokracijama teror provode jurišni odredi, smeđokošuljaši i crnokošuljaši. U Hrvatskoj pritisak, pa i teror šire oni koji nastupaju u ime branitelja.
Nekada se to provodi u svrhu dolaska HDZ-a na vlast, drugi puta u svrhu rušenja ljevice s vlasti, treći puta u cilju obrane nekog ministra, četvrti puta u cilju rušenja nepoćudnog ministra. Nekada je to za politiku, drugi puta za ideologiju, treći puta za svjetonazor, a četvrti - i najčešći - puta za lovu.
Nekada branitelji figuriraju kao moderna inačica Subnora: kad određuju kakvi će se filmovi snimati i koje kulturne djelatnosti financirati. Nekada je to nazubljena inačica jurišnog odreda: kad treba zastrašiti, smijeniti, srušiti, potjerati...
Branitelji su ideološka komisija koja određuje tko je dobar, a tko loš Hrvat, tko je podoban branitelj, a tko nije, tko bi trebao biti ministar, a tko ne bi.
Branitelji su moralno i etičko sudište koje denuncira veleizdajnike, komuniste, Srbe, neprijatelje.
Isturena šaka
Branitelji su filter kroz koji prolaze sva imenovanja, branitelji su isturena šaka koja će opaliti po stolu (ili po nečijoj faci) ako politički i ideološki argumenti ne budu adekvatno shvaćeni.
Modaliteti, naravno, variraju ovisno o tome je li HDZ u oporbi ili na vlasti. Militantnija opcija iz oporbenih dana transformira se u mirotvorni oblik prijetećeg pritiska koji se prilagođava ovisno o tome je li na čelu stranke Tomislav Karamarko ili Andrej Plenković.
A to prilagođavanje, kako smo vidjeli, ni u Plenkovićevu mandatu ne spriječava pojedince da pod egidom braniteljskih udruga javno huškaju protiv hrvatskih Srba, a da zatim navodno u interesu branitelja upadaju na tribinu filmskih djelatnika.
Plenković je obećao da će se obračunati s ekstremizmom u HDZ-u. Nažalost, nije ništa rekao o ekstremizmu u hrvatskom društvu koje ponovno uzima zalet, često uz pomoć ili blagoslov onih koji se hvale da nastupaju u ime branitelja.
A bez branitelja, bez njihova blagoslova, odobrenja ili pritiska, ništa se više u ovoj državi ne može događati. Ako ne ide milom - razgovorima, uvjeravanjima, otvorenim pismima - ići će silom: čekićima, plinskim bocama, marševima, jurišima, upadima...
Tko se ne povinuje, bit će svrgnut, žigosan, osramoćen, proglašen izdajnikom i lošim Hrvatom. Tko zna, možda čak i Srbinom.
Jer, ovo je, da parafraziramo slavnu izjavu Ruže Tomašić, "postala država po mjeri branitelja, a svi ostali su gosti".