“Neće sigurno” je relativna kategorija u politici. Izjavio je to nedavno ministar zdravstva Milan Kujundžić u autoriziranom intervjuu. Pitanje je bilo hoće li dopunsko zdravstveno osiguranje ipak poskupjeti iako je on lani obećao da “neće sigurno poskupjeti”.

Zadnjih dana ministar Kujundžić redom daje dvosmislene izjave. Naravno, ni jednom nije preko usta prevalio riječ poskupljenje, povećanje cijena ili smanjivanje obujma zdravstvene usluge za sadašnji novac. Ali zato podsjeća da je potrebno osigurati veći novčani priljev te podsjeća da je u Hrvatskoj usluga kao u Europi, a izdvajamo puno manje novca za nju. S tim se sigurno ne bi složili oni nešto mlađi koji gledaju kako 15 posto novca na njihovu plaću odlazi u zdravstveni sustav, a kad bilo što trebaju, dobiju savjet da to odrade kod privatnika ako im se žuri.

Kujundžić očito ima više političke mudrosti od svojeg prethodnika Darija Nakića koji je odmah rekao da dopunsko mora poskupjeti, dio usluga mora se srezati, “a tko želi bolji kuk, to mora i platiti”. No ako maknemo na stranu politički stil, njih dvojica odašilju istu poruku. Kujundžić je nakon imenovanja rekao da se može štedjeti, a sad je pripremio i svoj plan koji silno podsjeća na neuspješne prethodne planove, koliko god realno izgledali na papiru.

Racionalizacija, spajanje odjela, kontrola, uštede na javnoj nabavi, informatizacija... Dugovi u zdravstvu su ipak prešli sedam milijardi kuna, a apsurd je i da je za dio zaslužna država koja, primjerice, ne plaća Zavodu za zdravstveno osiguranje dopunsko za ranjive skupine. Ili HZZO ne plati potrošeno u bolnicama.

Modeli se mijenjaju sa sitnim varijacijama, ali dugovi se gomilaju. Rastu li brže ili sporije ovisi od ministra. Europska komisija također traži da se napokon riješi problem u zdravstvu. Kako nikakvi modeli dosad baš i nisu urodili plodom, čini se da se priprema teren za poskupljenja. Nakon lokalnih izbora, naravno. Do tada će teći “med i mlijeko”.