Sudačka trojka iz Zagreba, Jović, Ambrinac i Krmar, najzaslužniji su što će utakmica Hajduka i Cibalije ostati upisana u povijest kao utakmica u kojoj su sva tri gola postignuta iz evidentnih zaleđa. Na žalost, treneru Hajduka Miši Krstičeviću ta činjenica nije značila baš ništa. Ako je već, s pravom, cijele sezone negodovao zbog brojnih sudačkih previda na štetu Hajduka, morao je biti velik i priznati da je ovoga puta Hajduk pobijedio 'iz zaleđa'. Da je to prevalio preko usta, pamtili bi ga kao 'velikog Krstičevića', ovako će otići u povijest kao 'mali Mišo'. Cibaliji se ispričao predsjednik Marin Brbić, naglasivši da Hajduku sudački pokloni ne trebaju. 

A ako je netko i sumnjao kako su dani Miše Krstičevića na klupi Hajduka odbrojani, nakon Cibalije sve bi mu trebalo biti jasno. I nije u pitanju gore spomenuti propust, kao ni rezultat utakmice ili općenito rezultati. Sve kad bi Hajduk nekim čudom i duplu krunu osvojio, Krstičevića bi na kraju sezone na portirnici dočekala zaključena radna knjižica.

Zašto? Zato jer se svima popeo navrh glave. Do sada se obračunavao s igračima, radnicima koji popravljaju teren, klupskim oružarima, maserima, liječnicima, potom sportskim direktorom Krešićem i predsjednikom uprave Brbićem, a u subotu je pokidao i posljednju vezu, onu s predsjednikom Nadzornog odbora Josipom Paladinom, kojem je poručio kako će mladi igrači, u prvom redu Kiš, igrati, pa čak i kapetansku traku ponijeti, ako to Paladino svojim potpisom zatraži.

 I da ne bi bilo zabune, nije to Krstičević slučajno izrekao. Nadzorni odbor odlučuje o produženju njegovog ugovora, a već neko vrijeme svjestan je kako od toga nema ništa. I to ga i te kako boli. Smatra kako je svojim radom i rezultatima zaslužio nastavak suradnje. U okolnostima u kojima je Krstičević preuzeo i vodio momčad, teško bi itko mogao u rezultatskom pogledu tražiti više, no u Hajduku se već neko vrijeme uspješnost sezone ne mjeri rezultatom, nego brojem mladih igrača koje mogu prodati da bi klub preživio, a i 'jezik za zubima' je na cijeni. 

 I? Koga je to Krstičević pripremio za ljetni prijelazni rok, koga će Hajduk prodati da bi preživio? Maloču, koji je gotovo cijelo proljeće pauzirao jer je najesen igrao ozlijeđen? Milića koji je zbog ozljeda izgubio proljeće, a jesen igrao u vezi umjesto stopera? Bekove Limu i Vršajevića, koji cijelo proljeće igraju u veznom redu? Napadača Maglicu kojeg Krstičević uporno gura na bok? Golmana Blaževića kojeg je iz čista mira poslao na klupu? Caktaša ili Andrijaševića s kojima ratuje od početka sezone? Kiša koji je više vremena proveo na zagrijavanju, nego na terenu? Što je to Mišo Krstičević ostavio iza sebe? 

Gdje je nestao kapetan U-17 reprezentacije Bašić, koji je prošle sezone debitirao u derbiju u Maksimiru? Hoće li prigodu dobiti njegov vršnjak Vojković? Zašto ne igra jedini desni bek, Mikanović, koji na treningu 'jede malu djecu'? Gdje su nestali Hajder, Vladislavić, Elez i Medak, koje je Krstičević gurao u prvu momčad na kraju prošle sezone? Kako to da je u zadnje vrijeme Jean Kouassi jedini mlađi od 20 godina u početnoj postavi?

Previše je to upitnika da bi Krstičević za svoj rad na promociji mladih igrača dobio prolaznu ocjenu. A i jezik sve teže drži za zubima.