Ovoga vikenda dogodila se zanimljiva stvar: Zoran Milanović osvojio je SDP. I odmah napao novog predsjednika SDP-a.

Ako zvuči bizarno, to je zato što je to doista bilo bizarno. 

Naime, u drugom krugu izbora u najjačoj oporbenoj stranci Peđa Grbin izabran je za novog predsjednika stranke i time kompletirao pobjedu bivših Milanovićevih ljudi u Predsjedništvu stranke.

Istodobno, Milanović je u svom (samo)ubilačkom pohodu na sve svoje kritičare udario i na Peđu Grbina, nazivajući ga svojim "štićenikom" i optuživši ga da "nije uspio složiti suvislu rečenicu", kad je branio Daliju Orešković i Marijanu Puljak.

"Ne mora me zvati ubuduće, ali ako tako misli voditi SDP, ne bu dobro", kazao je Milanović.

I tako, možda će Grbinu biti lako voditi SDP nakon Davora Bernardića koji je toliko spustio letvicu da će novi šef doslovno imati niski start, ali kako će voditi stranku uz Zorana Milanovića?

Nema sinergije

Jer, trebala se stvoriti sinergija: na Pantovčaku Milanović, na Iblerovu trgu Grbin i oni zajednički grade put za povratak SDP-a na vlast. No prije toga Milanović će izvrijeđati i poniziti novog šefa SDP-a.

Dok Grbin postavlja temelje za najavljeno okupljanje i mobilizaciju liberalne ljevice, Milanović ratuje s tom istom ljevicom, proziva njezine aktere, vrijeđa, ponižava i općenito histerizira. 

Grbin bi trebao voditi rat protiv HDZ-a i njegovih satelita, protiv korupcije, aferaških ministara, protiv mitonosaca, brojača novca, ljudi koji skrivaju milijune u gepeku, a Milanović se s njima druži ili ih naprosto izbjegava napasti, dok su njegovi ljudi u Saboru čak dizali ruke za HDZ.

Novi Tuđman

Grbin bi trebao ući u obračun s konzervativnom desnicom kojoj se Milanović neizravno dodvorava. Ili blaže rečeno, koja je u Milanoviću, kritičaru Gonga, B.a.b.a, Možemo!, ali jutros i Žarka Puhovskog, pronašla novog Tuđmana.

Grbin bi trebao udariti na političke teškaše, a Milanović se iživljava na neiskusnim oporbenim zastupnicima i malim strankama. Grbin bi trebao vratiti kulturnu, umjerenu retoriku na političku scenu, dok Milanović vadi ljudima utrobu, difamira, vrijeđa i ponižava.

Zvuči li to kao sinergija?

Ne zaboravimo: Grbin i Milanović računaju na isto biračko tijelo, obraćaju se istim dijelovima društva, računaju na podršku istih udruga, organizacija, interesnih skupina i pojedinaca. No sada to ne zvuči tako.

Obrnuta psihologija

Tko zna, možda se ovdje radi o obrnutoj psihologiji. Onaj na koga Milanović udari, taj obično profitira na rejtingu, kao što bi Grbinu rat s Milanovićem donio toliko željenu emancipaciju od predsjednika čiji je "štićenik" nekad bio, predstavio bi ga kao neovisnog političara i samostalnog lidera.

Jer, nakon subotnjeg drugog kruga izbora u SDP-a, doista se moglo postaviti pitanje tko će zapravo upravljati tom strankom, Grbin ili Milanović?

I kako će Grbin voditi stranku neovisno o Milanoviću?

Fantomski ratovi

Godinama je Milanović svojim fantomskim ratovima s krivim neprijateljima pokopavao SDP. Ni sada ne ratuje s Draganom Kovačevićem i koruptivnim hobotnicama, već napada kritičare koji mu prigovaraju da se družio s tim istim Kovačevićem i akterima hobotnice.

Kakav će to efekt imati na biračko tijelo SDP-a? Na one koji će slušati Grbina koji traži podršku ljevice u borbi za vlast i Milanovića koji ratuje s tom ljevicom. 

Zasad je još rano prognozirati, ali po svemu sudeći Peđa Grbin imat će većih problema sa Zoranom Milanovićem, nego s Andrejom Plenkovićem. Kojemu Milanović svojim neshvatljivim vratolomijama čini najveću uslugu u modernoj političkoj povijesti.

Ona Milanovićeva "kuća za sve" mogla bi uskoro postati pretijesna za sve.