Svi elementi sjedaju na svoje mjesto.
Prvo se udarilo na neprofitne medije, zatim ovladalo Hrvatskom radiotelevizijom pa pučistički preuzelo Vijeće za elektroničke medije. Onda se krenulo na preuzimanje represivnog aparata: prvo su bez valjanog razloga smijenili šefa tajne službe, potom iskoristili bizarnu pljačku u MUP-u kako bi iznudili smjenu nepoćudnih kadrova u policiji.
Ukinulo se financiranje civilnih udruga i krenulo na sveučilište, gdje Filozofski fakultet upravo ovih dana prosvjeduje protiv spajanja s Katoličko-bogoslovnim fakultetom.
U međuvremenu, širom su se otvorila vrata reviziji povijesti, relativizaciji zločina i afirmaciji NDH, s političke govornice prijeti se manjinama i optužuje medije, pa čak i opravdava napade na novinare.
Sve to izgleda kao detaljno razrađen plan.
Plan koji se sustavno, često preko koljena, čak i revolucionarnim metodama provodi usred ovog političkog kaosa. Plan otimanja društva. Plan vladanja državom.
"Promjena, pa makar i na bolje..."
Sinoć je Božo Petrov gostovao u Dnevniku HRT-a. Komentirao je pad potpore Mosta i istaknuo da je pad očekivan. "Most je u mnogočemu doživio fenomen žrtvenog jarca", žalio se Petrov. "I za sve što se loše događa, optuži se Most".
"Promjena", kaže on, "makar bila i na bolje (sic!), a smatram da je sudjelovanje Mosta u Vladi i Saboru promjena na bolje, na kraju remeti uobičajeni suživot i način politike zadnjih 20 godina".
I na kraju, poruka o reformama: "Odmah ću potpisati nula posto potpore za četiri godine, ali za sve promjene za koje smo se zalagali".
Pa je li onda sve ovo što se danas događa, ovaj plan pokoravanja i klerikalizacije društva, ove prijetnje i udar na civilno društvo i medije, revizija povijesti i preuzimanje represivnog aparata, taj plan promjena za koje se Most zalagao ili se zalaže?
Je li to ono što je Most nudio u kampanji? Još važnije, je li to ono o čemu je Most pregovarao s HDZ-om, ali sjetimo se, i sa SDP-om?
Svekoliko slaganje
Iz ove perspektive bilo bi zanimljivo premotati film nekoliko mjeseci unatrag pa vidjeti jesu li ove stvari koje sada moramo gledati bile na pregovaračkom stolu nakon parlamentarnim izbora.
Svi su se tada slagali s Mostom, govorilo se čak i o tripartitnoj koaliciji, malo je falilo da ona bude potpisana. Govorilo se o gospodarstvu, teritorijalnom preustroju, ekonomiji, investicijama, mostovima i tunelima, Europskoj uniji i - da se ne lažemo previše - o foteljama.
Most je nudio monetarnu reformu, reformu javne uprave, reformu uprave i pravosuđa...
HDZ i SDP su sve potpisivali. Ili gotovo sve. Iz čega je Božo Petrov izvlačio zaključak da su svi na istom putu, pa zašto se onda ne bismo svi lijepo slagali.
Sada vidimo rezultate tih pregovora: od reformi nema ništa, osim ako se pod reformama ne smatra ovo pokoravanje društva.
Rezultat pregovora
Je li sve što se sada događa - klerikalizacija, represivni aparat, revizija povijesti, ovladavanje medijima, rušenje civilnog društva - doista rezultat pregovora Mosta i HDZ-a?
Ako jest, Petrov bi trebao to jasno reći. Ako nije, trebao bi to reći još jasnije.
A ne zgražati se nad percepcijom javnosti i čuditi se što je Most postao "žrtveni jarac" koji je odjednom kriv za sve što se događa.
Da, Most je kriv jer sudjeluje u svemu tome. Aktivno ili pasivno, to je sad potpuno svejedno. Most je kriv jer se slaže sa svime što HDZ radi. Što HDZ govori. Što HDZ pokušava učiniti. Ali i ne samo HDZ.
Je li sve to bilo dogovoreno na pregovorima s HDZ-om? Ako jest, Most je suradnik. Ako nije, Most treba raskinuti suradnju jer je prevaren. Ako Most ne mari za to što HDZ radi, onda su pregovori bili izlišni. Što se, uostalom, znalo od samog početka.
HDZ odbija, Most šuti
Idemo dalje. Petrov navodno želi reforme. Prva je, kao što smo vidjeli, poskupljenje zdravstva i dopunskog osiguranja. On to ovih dana brani, tješeći uzbunjene građane da će ostale stvari pojeftiniti. Ali kad u Sabor dođe prijedlog Mosta za ukidanjem dodataka zastupnicima koji ne rade u pauzama zasjedanja parlamenta, HDZ to odbije. Pa u Sabor dođe prijedlog za smanjenjem plaća i beneficija, pa HDZ i to odbije.
A Most i dalje šuti.
Je li i to bio dio pregovora s HDZ-om? Da Most predlaže, a HDZ odbija? I da HDZ radi što želi prema medijima, udrugama, manjinama, policiji, tajnim službama, sveučilištu, a da Most okreće glavu?
I kad smo već kod toga, je li Most o istim stvarima pregovarao i sa SDP-om? Ili je svatko dobio posebnu listu želja?
Nakon ove predstave s krađom u policiji koja je iskorištena za smjenu nepoćudnih policajaca i postavljanje Karamarkovih "nestranačkih" ljudi, samo je pitanje vremena kad će slična sudbina snaći i Vlahu Orepića. Pa zatim i ostatak Mosta.
Jer, kad se jednom krene u čistku, a čistke frcaju na sve strane, onda se ne staje. Pa ni na Mostu.
Plan u punom zamahu
Dakle, ovo što se događa u društvu u proteklih par mjeseci, taj dosad neviđeni klerikalno-političko-policijski udar, ima sva obilježja razrađenog plana. Plana koji je Karamarko, to treba pošteno priznati, najavljivao već tri godine. Ali najavljivali su ga i biskupi, klerikalne udruge, radikalni desničari, filoustaše, povijesni revizionisti...
Znalo se što se točno namjerava učiniti kad se osvoji vlast.
Morao je to znati i Božo Petrov.
Stoga sama činjenica da je on dovukao tu Domoljubnu koaliciju na vlast, pa joj na toj vlasti dopustio da čini što god želi - uz manje otpore koje jedna policijska pljačka može brzo slomiti - ne stavlja Most u poziciju "žrtvenog jarca", već onoga tko dijeli odgovornost.
Birači koji u anketama od Mosta dižu ruke očito su to shvatili. Božo Petrov to ne shvaća. Ili ne želi shvatiti.
On i dalje misli da je žrtva. Pa ako i jest žrtva, onda je žrtva svog saveza s Domoljubnom koalicijom. Pa ako ima neke primjedbe, umjesto da ih dijeli s nacijom na televiziji, može ih isporučiti na stol Tomislavu Karamarku.
Ili još bolje, onome tko ga je tom i takvom Karamarku uvalio u krilo.
Nema sumnje da bi Karamarko vrlo rado učinio to isto.