Andrej Plenković poduzeo je sve.
Prelomio je Istanbulsku konvenciju na leđima svoje stranke, natjerao je Kolindu Grabar Kitarović da počisti svoj savjetnički tim, da bi zatim počistio vlastite ministre kontaminirane aferama i istragama, dezinficirao se od afere Borg, prešao je preko Milorada Pupovca i sačuvao Srbe u koaliciji, prebrodio je koalicijske trzavice, pasivizirao svoju stranku, pokušao pripitomiti i stišati desnicu...
I sve to zbog Europske unije.
Htio je svim ovim potezima podmazati vlastiti ugled u Bruxellesu, kao što je htio podmazati karijere svojih suradnica, kao što je pokušao počistiti smeće s medijskih naslovnica prije nego što Hrvatska preuzme predsjedanje Europskom unijom.
Plenković postojano gradi svoje malo Potemkinovo selo prije ugošćavanja europskih državnika.
Sve mora biti posloženo, izglancano, sakriveno ili maskirano.
Dvije nezgodacije
I na prvi pogled, sve mu ide po planu. Osim dviju stvari kojih se uporno ne može otarasiti.
Prva nezgodacija svakako je put u Helsinki.
Natezanje s Povjerenstvom za spriječavanje sukoba interesa otišlo je toliko daleko da je Gordan Jandroković ovoga vikenda javno zaprijetio kako će "jedna grubost izazvati drugu", a Povjerenstvo je otvorilo mogućnost da se obrati "relevantnim međunarodnim institucijama", poput GRECO-a, OECD-a, pa čak i Europske komisije.
Što Plenković izričitije (pa i kapricioznije) odbija dostaviti tražene dokumente Povjerenstvu, to cijeli slučaj s letom Vladinim avionom na stranački skup u Finsku počinje smrditi na korupciju i prikrivanje.
I što se taj slučaj više povlači po javnosti i medijima, to se više nagrđuje Plenkovićeva pozlata u očima Bruxellesa i Europske unije.
Druga nezgodacija je verbalni delikt.
Ćaća i Otac domovine
Najnoviji slučaj kažnjavanja novinara Indexa Gordana Duhačeka zbog tvita, kao i proces koji se zbog drugog tvita protiv njega vodi pred Prekršajnim sudom, popraćeno privođenjem i skandaloznim izjavama suca u postupku, nadovezuje se na sve zlokobniju klimu represije, zastrašivanja i suzbijanja slobode govora u Plenkovićevoj državi.
Prije par mjeseci privedena je osoba koja je Plenkoviću na komadu papira kemijskom olovkom napisala da je "Ćaća", a Novinari bez granica prošlog su tjedna objavili priopćenje u kojem upozoravaju na zabrinjavajuću šutnju hrvatskih vlasti u vezi prijetnji novinarima lokalnih i nacionalnih medija.
U zemlji europejca Plenkovića progone se novinari, ali ne i oni koji prijete novinarima. Hapse se oni koji vrijeđaju policiju, ali ne i oni koji krše zakone ispisujući ili izvikujući ustaške pozdrave. Privodi se i kažnjava one koji vrijeđaju premijera ili pokojnog predsjednika, ali ne i one koji huškaju na manjine i šire govor mržnje.
I to bi također moglo pokvariti Plenkovićeve pripreme za predsjedanje Europskom unijom.
Pokazna vježba
Iako, to predsjedanje možda i nije tako velika stvar. Recimo, Gordan Jandroković, inače bivši ministar vanjskih poslova, nema pojma koja zemlja je prije Hrvatske uživala u tom predsjedanju.
Ali to je očito jako velika stvar za Plenkovića.
To je njegova pokazna vježba za budući angažman u Bruxellesu.
Njegova Hrvatska mora dočekati to predsjedanje bez ijedne mrlje. Bez korumpiranih ministara, bez razgoropađenih desničara, naročito bez sindikalnih bundžija koje pokušava zaustaviti od izlaska na ulice i javnih prosvjeda oko plaća.
No s druge strane, paradoksalno, Plenković je taj koji oteže i razvlači aferu oko Helsinkija, svađajući se, inateći se, pa čak i prijeteći Povjerenstvu za sukob interesa.
Policija trenira strogoću
I Plenkovićeva policija i pravosuđe treniraju strogoću na novinarima, nezadovoljnim građanima i svima koji ispituju sve uže granice slobode govora u Hrvatskoj.
Dočekivati Europljane sa stigmom korupcije, sukoba interesa i na niskim granama u svim istraživanjima o stupnju demokratskih sloboda, nije nešto što bi Plenkovića trebalo veseliti.
Uspio je, opet radi Europe, zadržati Srbe u koaliciji, ali tu koaliciju drži na okupu "žetončićima" optuženog Milana Bandića. Poveo je, opet u skladu s europskim smjernicama, borbu protiv lažnih vijesti, ali onda ne preza od nabrijavanja vijesti kad se radi o "Vulinovih 11" na granici.
Postoji očito granica do koje je Plenković spreman ići u glancanju svog i imidža svoje vlasti u očima Europske unije. Nešto ipak poduzima i u svrhu vlastitog opstanka.
Ili vlastitog ega.