Kolinda je oblačila navijačke dresove, pa je i Plenković krenuo sjediti po utakmicama. Kolinda je primila cvijeće nakon predstave u HNK, pa je Plenković dijelio medalje na vaterpolskom prvenstvu. Kolinda se hvalila da zna krečiti, postavljati pločice, voziti kombajn. Pa se i Plenković pohvalio da je i on igrao vaterpolo, baš poput naših "zlatnih dečkiju".
A sad, kad je na Plenkovića došao red da putuje u New York, Kolinda mu se odlučila uvaliti u avion. Samo kako ne bi premijera pustila da se sam ogrebe za komad slave u UN-u.
Čudnovati par hrvatske politike očito je odlučio da više nigdje ne idu sami.
Jedan slijedi drugoga, jedan konkurira drugome. Što napravi jedan, drugi će još bolje. Kamo se makne prvi, evo drugoga ukorak.
Zajedništvo na djelu
Jučerašnja objava o tome da premijer i predsjednica države u rujnu odu u SAD zajedno - Plenković na zasjedanje Opće skupštine UN-a, Grabar Kitarović nekim svojim poslom - došao je upravo u trenutku kad se naveliko počelo pisati o neslaganjima, nadmetanjima, pa i sukobima između dvoje državnika.
Nakon one parade s požarima iz HDZ-a su se čule čak i najave da bi stranka mogla otkazati podršku aktualnoj predsjednici samo zato što je slučajno naživcirala ministra obrane.
Pa su, eto, sada odlučili demonstrirati Zajedništvo.
"Očito je da nešto ne štima između premijera i predsjednice", komentirao je bivši diplomat sa savjetničkim stažem na Pantovčaku Ivica Maštruko za tportal. "Ako oboje putuju u New York, a to nije ranije najavljeno, onda je očito da nešto ne štima između njih".
Pa onda ne skidaju oka jedno s drugog.
Kolinda ide svojim poslom
Premda je, po nekoj neformalnoj tradiciji, ove godine došao red na premijera da drži govor u UN-u, predsjednica se ponudila da i ona ide, pod obrazloženjem (izgovorom?) da Hrvatska obilježava 25 godina od primanja u Ujedinjene nacije. I dok će Plenković odrađivati službeni dio, Grabar Kitarović opet će se baviti nekim pozadinskim aktivnostima.
O kojima će hrvatska javnosti biti obaviještena. A možda neće. Možda će o tome nešto doznati i premijer. A možda i neće. Ali bitno da oboje idu u Ameriku.
Bit će to sigurno zanimljiv put, uzevši u obzir sve one točke neslaganja dvoje nekadašnjih kolega sa Zrinjevca.
Domaće trzavice
Predsjednica bi kupila jedne avione, premijer druge. Predsjednica povezuje američke saveznike u istočnoj Europi, premijer više slijedi njemačku politiku. Predsjednica odlazi u Ameriku, premijer o tome nema pojma. Predsjednica pušta depeše, premijer se ljuti. Premijer kaže da vanjsku politiku vodi Vlada, a predsjednica evidentno i bez zadrške vodi neku svoju.
Mjesecima se natežu oko imenovanja veleposlanika, a ne fali ni trzavica na domaćem planu.
Evo, malo je falilo da Kitarović ne smakne svog prvog ministra u Vladi. Pa se Plenković slomio ne bi li tankoćutnog Krstičevića ipak uvjerio u to da ga svi vole. Čak mu je za utjehu dao i novce za borbene zrakoplove.
Nije ovo, naravno, prvi puta da se šef države i vlade guraju u isti avion za New York. Prije deset godina tako su se pomirili Ivo Sanader i Stipe Mesić, s tom razlikom što oni u avion nisu ušli s tolikom prtljagom sukoba kao Kitarović i Plenković što ovu sadašnju kombinaciju čini još atraktivnijom.
I interesantnijom.
Komad popularnosti
Pored svih napetosti, sad se i put u UN tumači kao dio rivalstva premijera i predsjednice u kojem se oboje trgaju za svoj komad ovlasti, a još više za svoj komad popularnosti, što se može lijepo vidjeti u neprekidnom medijskom takmičenju.
Pri čemu, očekivano, Kitarović bez pardona gazi po petama Plenkoviću.
Pa ipak, možda je prekooceanski let u skučenom avionu dobra prilika da ovo dvoje državnika proanalizira svoju vezu, izglade nesuglasice, kažu si u lice što ih muči, možda uz sekundiranje ministrice Pejčinović Burić. Može Plenković prepričavati svoje uspjehe vaterpolo karijere, a Kolinda oduševljeno pljeskati. Ili lupati premijeru šakom po stolu.
Ili mogu u komornoj atmosferi zuriti u GPS rutu na ekranu ne bi li jedva dočekali slijetanje u New Yorku.
Nakon čega će Plenki zbrisati u Zagreb i ostaviti svoju suputnicu u šopingu.
U svakom slučaju, ovom prilikom ne vrijedi ona uzrečica "Zajedno smo jači" u velikoj diplomatsko-državničkoj ofenzivi na East River.
I ovdje je i dalje važnija ona "Tko je jači". Taj kvači.