Andrej Plenković je u politiku ušao kao čovjek čistih ruku. Ali sad je došlo do toga da mu u stranci zamjeraju klijentelizam i korupciju. Čak i njegov bivši bliski suradnik i prijatelj Davor Ivo Stier tvrdi da borbu protiv ta dva zla treba vratiti u fokus ako se želi potpora birača. Nema nikakvih dokaza da je Plenković korumpiran, ali je na izmotavanje sveo borbu za transparentniji i odgovorniji rad kojim bi opasnost od korupcije bila sasječena u korijenu.

Plenković je jučer napravio prekretnicu u svom djelovanju. Kad je vidio da će Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa proglasiti da je kršio zakonom propisana načela obavljanja javne dužnosti, pribjegao je pravnome manevru i tražio izuzeće šefice Povjerenstva. Manevar mu je kupio vrijeme iako je apsurdan. HDZ je prije godinu dana izabrao Natašu Novaković na čelo Povjerenstva zbog iskustva u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, a sad joj to spočitava. Ali to je manje zastrašujuće u ovom slučaju. Gore je što je Plenković u svom službenom zahtjevu odriče pravo Povjerenstvu da odlučuje o tome je li dužnosnik bio odgovoran, vjerodostojan i častan donoseći određene odluke.

On im odriče čitav članak zakona u kojem piše da se moraju pridržavati tih načela u svom radu, da moraju odgovarati građanima i da građani moraju biti upoznati s djelovanjem dužnosnika. U Hrvatskoj ne postoji neovisno tijelo osim Povjerenstva koje bi odlučivalo o tim načelima. U biti zato Plenković odriče pravo građanima da znaju i što rade i da to propituju. Golemi je to iskorak unazad, a kako stvari stoje, te odredbe bi mogle i biti maknute iz zakona. Takvim potezima Plenković si kopa rupu u koju će sam pasti. Gubitak potpore desnice na ideološkim temama mogao si je kompenzirati samo potporom većine građana koji više od bilo koje ideologije žele uređenu, nekorumpiranu državu s visokim demokratskim standardima i političkom odgovornošću. A spašavajući kratkoročno svoju kožu, on sve više križa i taj birački korpus.