Ako ste zatvorili oči i slušali jutrošnje izlaganje Andreja Plenkovića u Hrvatskom saboru, mogli ste pomisliti da ste zaspali u Hrvatskoj, a probudili se u Švicarskoj.
Još bi vam lakše bilo ako ste pritom glasač HDZ-a, budući da je upravo njima bio posvećen premijerom redoviti godišnji izvještaj o radu Vlade.
Plenković je opisao Hrvatsku kao jednu uspješnu, naprednu, prosperitetnu, socijalno osjetljivu, gospodarski realiziranu državu koju je njegova Vlada spasila svih onih nedaća i problema u koje su je uvalile prethodne vlade HDZ-a.
Premijer je iscijedio svaku brojku, svaki postotak, svaku tisuću i svaku floskulu kako bi podebljao sliku uspješnosti rada svoje Vlade. I to je normalno: tko će ga hvaliti, ako neće on sam?
Cvjetovi zla
Hrvatska u Plenkovićevoj interpretaciji naprosto cvjeta. U Hrvatskoj koju vodi HDZ cvjeta korupcija, klijentelizam, sukob interesa, raspada se koalicija, jača ekstremizam i radikalizam, pravosuđe je sramota, uvodi se verbalni delikt...
Kome ćemo onda vjerovati: vlastitim očima ili Plenkovićevim riječima?
Današnji Plenkovićev govor imao je konture orbanizacije Hrvatske: Vlada se hvali jačanjem gospodarstva, socijalnim mjerama, padom nezaposlenosti, zaklinje se u obitelj, demografiju, branitelje i turizam, veliča policiju u borbi s migrantima i vojsku u provođenju sigurnosti, sjetio se čak i sporta, a nije zaboravio ni procesuiranje ratnih zločina.
A u sjeni svega toga događa se raspad koalicije i devastacija političke scene, odlasci ministara i prevlast "žetončića", premijerovi udari na nevladin sektor i problemi s Povjerenstvom za sprječavanje sukoba interesa, pritisak na neovisne medije i novinare, progon kritičara, zastrašivanje manjina, prijetnje desničarskih radikala i nadasve užas koji vlada u pravosuđu koje se - a to Plenković nije spomenuo - po neovisnosti nalazi na 126. mjestu (od 141 zemlje) u svijetu.
Institucije se raspadaju, društvo se raspada, ali Plenković nabraja uspjehe.
Bio je to predizborni govor. Bio je to, štoviše, predizborni govor za unutarstranačke izbore.
Govor za HDZ-ovce
Premijer je poslagao sve teme koje pogađaju njegovu glasačku mašineriju. I dotaknuo se svih točaka kojima neutralizira napade iz HDZ-a. Pa tako i napada Ivana Penave.
A sjetio se čak i digitalizacije, valjda kao hommage Tomislavu Karamarku.
Uglavnom, Plenković se hvalio da je popravio državu koju je HDZ uništio. I naravno, nije prvi premijer koji se tako javno hvalio.
Pa zašto se onda tako loše osjećamo? Zašto je Hrvatska onda tako neuspješna, problematična i kritizirana država? Zašto se iz nje bježi i teško u nju dolazi?
A pravosuđe?
Premijer se hvalio čak i gradnjom skloništa za žene žrtve nasilja, pa i 88-postotnim rastom prijava tog nasilja. Kao da je to nešto na čemu se skupljaju politički bodovi.
A onda je osudio nasilje u Zadru, ne ulazeći pritom u temeljni problem, a to je pravosuđe kakvo je kreirala upravo njegova stranka.
Svaki svoj pasus Plenković je započinjao poštapalicom "A kad je riječ...". E pa kad je riječ o Hrvatskoj, ona je dalje od Švicarske nego što je ikad bila. I njezina slika na premijerovu papiru neusporedivo je blistavija od njezine slike u stvarnom životu.
Pitanje je samo želimo li živjeti u premijerovoj maštariji ili otvoriti oči.