Premijer Andrej Plenković namjestio se jučer pred kamere i hladno izjavio kako mu je "jako žao" što ni ove godine u Jasenovcu nije bilo zajedničke komemoracije.
Zar on doista ništa ne razumije ili ne želi razumjeti?
Ili misli da hrvatska javnost ništa ne razumije?
Formalni razlog nedolaska Srba, antifašista i Židova na nedjeljnu službenu komemoraciju s državnim vrhom (ali zapravo samo s premijerom) bio je odavno jasan i ostao je isti: spomen ploča HOS-a s ustaškim pozdravom u Jasenovcu.
Ali ne samo kao ustaška parola nedaleko ustaškog logora, već ponajviše kao simbol kompromiserskog odnosa Vlade i državnog vrha prema bujanju fašizma i manifestacijama proustaškog i profašističkog sentimenta. Od HOS-ove ploče, preko postrojavanja nacista i okupljanja ustaša na Trgu bana Jelačića, pa sve do diskriminacijskih zakona i ostalih pojavnih oblika novog fašizma u hrvatskom društvu.
Šest mjeseci imao je premijer za skidanje ploče, odnosno za zabranu spornog grba udruge branitelja HOS-a.
Učinio je svašta - i ništa
U tom periodu, stigao je učiniti svašta: obećati da će spasiti Inu, pa da će privatizirati HEP, stigao je progurati cijeli jedan zakon za spas posrnulog Agrokora, a imao je vremena posvetiti se čak i unutarstranačkom ratu oko Zlatnog rata.
I da, uspio je (možda čak) i osnovati Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću. Čiji predsjednik nije registriran na nedjeljnoj komemoraciji.
No u čitavom tom razdoblju Plenković nije stigao (ili želio) dati nalog da se inspekcijskim nalazom, u skladu sa Zakonom o udrugama, promijeni taj sporni grb, ako se već skanjuje u skladu s Ustavom maknuti ploču.
Dapače, Vlada u neskladu s Ustavom izglasava lex Agrokor, ali ne želi u skladu s Ustavom zaštititi hrvatsko društvo od proustaških simbola na braniteljskim pločama.
Danas bi razlog za to mogli biti lokalni izbori. Ali koji je razlog za pasivnost bio jučer i koji će razlog biti sutra?
Od jezika lopata
Premijer Plenković i dalje misli da će mu javnost, pa i predstavnici Srba, Židova, antifašista, kao i strani veleposlanici, vjerovati na riječ. Međutim, ti dani su odavno iza nas. Šest mjeseci trebalo je biti posve dovoljno vremena za korekciju jednog grba jedne beznačajne udruge. Ili makar za pokretanje postupka. Ili barem za pokazivanje namjere.
Ako je već nepunih mjesec dana bilo dovoljno za pisanje zakona za Agrokor.
I pored svega toga, Plenković se još usudi reći da mu je žao što nisu svi na jednoj komemoraciji.
Kao da se, kad smo već kod toga, iz samog sastava uzvanika u Jasenovcu nije moglo zaključiti da ni državni vrh ne shvaća tu komemoraciju previše ozbiljno.
Premijer je, doduše, dovukao za sobom neke ministre: među ostalima i Davora Ivu Stiera koji stoji iza izbacivanja antidiskriminacijskih mjera, Pavu Barišića koji je u znanstvenim člancima ustaške ministre nazivao "mučenicima", kao i Milana Kujundžića, liječnika koji je obilazio grob poglavnika Pavelića u Madridu.
Oni su možda u Jasenovcu bili po kazni. Na odgojnoj ekskurziji.
Treći ešalon
Božo Petrov poslao je kao izaslanika u ime Hrvatskog sabora Mostova kandidata za gradonačelnika Zagreba, anonimca bez ikakve političke težine. A Kolinda Grabar Kitarović poslala je predstojnicu svog ureda, umjesto, recimo, savjetnika za Holokaust kojeg je baš tri dana ranije predstavila na Pantovčaku.
I onda bi državni vrh htio da ga se shvati ozbiljno.
Ne samo da Vlada nije učinila ništa po pitanju sporne ploče, ali i drugih profašističkih ispada, već su svi osim premijera u Jasenovac poslali izaslanike iz trećeg ešalona.
I onda je Plenkoviću žao što nisu svi na zajedničkoj komemoraciji.
Premda nije učinio praktički ništa da ne bude podjela oko Jasenovca, oko promocije i relativiziranja ustaštva, oko neofašističkih tendencija kojem se izlažu dijelovi hrvatskog društva.
Što se mora, to je najteže
HDZ je svojedobno u Vukovaru formirao dvije kolone sjećanja zbog ćiriličnih ploča. A danas se HDZ buni što u Jasenovcu postoje tri komemoracije zbog ustaškog natpisa na braniteljskoj ploči. I opet nije kriv HDZ, nego su krivi oni koji ne vjeruju njegovu antifašizmu.
Zbog svega navedenog, teško se oteti dojmu da je premijer, uz predstojnicu ureda i Mostova kandidata, kao i par svojih filoustaških ministara, ove nedjelje predvodio državni vrh koji je u Jasenovcu bio zato što mora, a ne zato što mu je stalo.
Obavili su formalnost za strane veleposlanike, ali bez govora, da ih slučajno ne bi čuli njihovi birači.
A ploča u Jasenovcu i dalje stoji... I pitanje njezina skidanja i dalje je delikatno.