Prije nekoliko mjeseci, pripremajući poreznu reformu, ministar financija Zdravko Marić uvjeravao je da se olakšice na plaće za djecu neće ukidati. Sad je ipak priznao da podržava tu ideju i da Ministarstvo demografije intezivno priprema model po kojem bi porezne olakšice za djecu postale prošlost. Zamijenila bi ih jedinstvena naknada za svako dijete.

Nju bi u istom iznosu dobivali svi roditelji. Vlada kaže da je po uzoru na Njemačku želja izjednačiti “vrijednost” svakog djeteta. Jer sad oni s malim plaćama ne osjete olakšice, a oni s većim dobivaju tisuće kuna olakšica. Sad bi svi dobili jednak, zasad nedefiniran iznos. Vlada je lijepo umotala ovu mjeru u celofan socijalne jednakosti. No to je samo jedna strana medalje. S novim sustavom opet bi bolje prošla država, odnosno gradovi i općine u kojima žive “bogatiji” roditelji.

Oni bi plaćali više poreza, pa bi srednji sloj s plaćama između 6000 i 8000 kuna s djecom imao znatno manje prihode. Vlada sad pomaže lokalnu upravu s 1,4 milijarde kuna, koje su izgubili zbog porezne reforme. To bi sad ostalo u proračunu. Na raspolaganju za novi sustav pomoći za djecu ili za nešto drugo. I u državu bi se slio još veći prihod u dijelu koji uzimaju od poreza na dohodak. Iako je sad, bez točnog iznosa jedinstvene naknade za dijete, to teško reći, moglo bi se dogoditi da dva zaposlena roditelja iz srednjeg sloja u biti plate nove naknade onima s manjim plaćama.

Kako bi i siromašniji plaćali porez na plaće, koji sad ne daju, porezni sustav bi još povećao svoje prihode. Onima kojima se čini nemoguće da država u konačnici zaradi neka se sjete zadnje porezne reforme kod koje viši PDV ugostiteljima pokriva sve ono čega se država odrekla u korist druge skupine građana. Pod krinkom socijalne jednakosti opet bi najbolje mogla proći država.