Andro Vlahušić se jako naljutio na Zorana Milanovića.

U ponedjeljak navečer javno ga je kritizirao u Nultoj točki HTV-a zato što ga nije podržao na izborima za gradonačelnika Dubrovnika, podijelivši mu usput nekoliko političkih lekcija iz koaliranja i okupljanja lijevih birača, da bi dan kasnije iz Vlahušićeva HNS-a izašla jedna intrigantna informacija. 

Večernji list je, pišući o tome kako je Vlahušić teško primio Milanovićevu izdaju, naročito zato što su nekad bili kućni prijatelji, naveo je jedan od razloga gradonačelnikove ljutnje: "Vlahušić je kao ministar zdravstva u vladi Ivice Račana podržao Milanovićevu suprugu kad se prijavila za posao u Hrvatski zavod za javno zdravstvo".

I to u vrijeme kad je Zoran Milanović bio pomoćnik SDP-ova ministra vanjskih poslova Tonina Picule.

Zaboravio na uslugu

I tako, Vlahušić je navodno ogorčen jer je Milanoviću prije deset godina kao ministar učinio privatnu uslugu, a ovaj je kao premijer to zaboravio i nije ga podržao na lokalnim izborima, i to zbog nepravomoćne presude u slučaju Šipan.

Čini se da nije pomoglo ni Milanovićevo kasnije relativiziranje njegove krivnje. "Vlahušić je imao jednu presudu, ne za korupciju, to nije kategorija, i ona je nepravomoćna", govorio je nedavno premijer u jednom intervjuu. "Radi se o grešci, nesmotrenosti za koju je dobio uvjetnu presudu. To je sada tu, nepravomoćno, SDP-u je naprosto bio problem ići u takvu koaliciju, to nam je smetalo. Andra Vlahušića smatram sposobnim čovjekom. Mislim da je dobar gradonačelnik".

Vlahušićeva ogorčenost nije nestala.

Podrška za podršku

Tu vrstu "izdaje" gradonačelnik Dubrovnika, čini se, najteže može probaviti, pogotovo nakon izborne pobjede u Dubrovniku. U hrvatskoj politici stvari očito tako funkcioniraju. Usluga za uslugu, podrška za podršku.

Gradonačelnik Vlahušić se nije ogradio od te tvrdnje u Večernjem listu, ona do sada još nije demantirana i zasad valja pretpostaviti da je istinita. 

U tom slučaju, valja se zapitati kakav je to ministar zdravstva koji koristi funkciju kako bi promovirao političke prijatelje, ali isto tako, upitati što ta tvrdnja govori o samom Zoranu Milanoviću.

Političar novog kova

Političaru novog kova, čovjeku koji se zaklinje u osobno poštenje i čistoću, a nabija ostalima na nos nepotizam i klijentelizam, političaru koji suparnicima u stranci zamjera što zapošljavaju supruge u Hrvatskoj pošti i Holdingu, a prešućuje činjenicu da njegova supruga sudjeluje izradi kurikuluma Zdravstvenog odgoja, lobira među farmaceutskim tvrtkama tražeći sponzorstva za svoje projekte, a evo sada doznajemo i da je u HZJZ došla uz "podršku" ondašnjeg ministra zdravstva.

Da ne govorimo o premijerovim prijateljima u Vladi ili u Croatia Airlinesu, o kumovima u Ministarstvu vanjskih poslova ili na mjestima zamjenika ministara.

To je valjda sve normalno.

Kao što je bilo normalno da Ivana Saucha, supruga premijerova šefa kabineta, bude imenovana u Upravno vijeće HZJZ. Baš kod premijerove supruge.

Sva sreća da se sve to događa u SDP-u, a ne recimo u HDZ-u. Ili kod Milana Bandića.

Svi su nesposobni

Ipak, tko zna, možda u ovom slučaju nije bilo nikakvog "poguranca", odnosno ex-ministar si prisvaja zasluge za ono što bi se ionako dogodilo, a to je zapošljavanje vrhunske medicinske stručnjakinje.

Ali što ako je ova priča istinita?

U tom slučaju izjava Sanje Milanović o tome kako se "kod nas hvataju krivine, ljudi se premalo trude, ne ulažu u posao više nego što je minimalno potrebno", zatim o tome da "nema entuzijazma, vlada osjećaj apatije, ljudi odrađuju, a ne rade sa žarom i srcem", te da su "svi koji su nešto postigli automatski sumnjivi", dobiva drugačiji smisao.

Naime, sumnjivi su svi oni za koje se tvrdi da su dobili podršku ministra. 

Jer, kod nas vrijedi izvedenica starog pravila: kao što tovar i čovjek znaju više od samog čovjeka, tako je vrhunski stručnjak s političkom podrškom ipak sposobniji od samog vrhunskog stručnjaka.

A prijateljska usluga ima neograničeni rok trajanja.