"Ja živim iznad pučke kuhinje. Promatram sa svog balkona redove ispred pučke kuhinje. I svoju djecu tjeram da gledaju".

I što u tim situacijama Tomislav Karamarko kaže svojoj djeci? 

Kaže li im da je to rezultat osmogodišnje kriminalne i katastrofalne vladavine stranke koju je osnivao i u koju se vratio neposredno prije izbora? Ili kaže da su za to krivi ovi nesretnici koji su prije godinu i pol došli popraviti ono što je njegova stranka uništila?

Ili iziritirano okrene očima i veli, "djeco, moramo preseliti iz ovog usranog kvarta".

O tom detalju nije se izjasnio u ovotjednom intervjuu za Media servis. Samo je, na novinarkinu primjedbu kako je redova pred kuhinjom bilo i u doba HDZ-a, ustvrdio da su "oni sada veći".

"Kad se spustim iz stana, zaustavim se ili me zaustave ljudi i žale se da im je teško", sipao je socijalnu osjetljivost predsjednik stranke koja je svojom vladavinom u čak dva navrata sunovratio Hrvatsku u ponor.

On je naprosto zgrožen onime što se događa. Koristi termine poput "katastrofa", pa čak i govori da je u "njihovu mandatu BDP rastao". Čak i bez A4 papira u ruci šiba cifre nezaposlenih i onih koji rade a ne primaju plaću, a onako iz glave sjetio se i "roditelja neke djece koji nemaju posao". "Zar je to lijepa slika", pita se Karamarko.

Naravno da nije. Kao što nije bila lijepa slika gledati kako njegov HDZ vodi državu tamo odakle ju je sada gotovo nemoguće izvući. I njegova djeca, kao i djeca svih ostalih građana Hrvatske, trebala bi znati tko je za sve to kriv. 

Tko je vladao punih 18 od 23 godine hrvatske samostalnosti. Tko je na kraju svake svoje vladavine ostavio pustoš. Tko je proizveo godine koje su pojeli skakavci. Tko je završio na optuženičkoj klupi. 

To što Karamarko danas govori je istina, ali ne puna istina. Još gore od toga, ono što Karamarko govori je licemjerno, pa i politički glupo.

Šutjeti o redovima pred pučkom kuhinjom dok si na vlasti, a otkriti ih nakon što si postao šef oporbe, može ukazivati na dvije stvari: ili si slijep ili zlonamjeran. Ili naprosto hadezeovac.

Osim toga, rane su još previše svježe, pa svatko onaj tko od šefa HDZ-a čuje ovakve riječi, poželi na prvim sljedećim izborima dati glas SDP-u. Makar samo da napakosti Karamarku.

Oko nekih stvari HDZ se ne bi smio javljati. Nije pristojno. Može zvučati kao ruganje. Jednostavno, to se ne radi.

Ako je HDZ već toliko zabrinut nad hrvatskom propasti, neka onda bude konstruktivan. Barem si u oporbi to može priuštiti, kad ga već vlast tjera na destrukciju.

U krajnjoj liniji, djeci se ne smije lagati.