Bila je to najturbulentnija godina u političkoj povijesti Hrvatske. Imali smo tri premijera, prvi pad Vlade, prve izvanredne izbore, skandalozne ispade, nečuvenu galeriju likova i gotovo filmske epiloge, ponekad i s hepiendom.
U takvoj kompoziciji likova teško je bilo izdvojiti samo jednu osobu godine, pa stoga donosimo pregled osoba koje su po nečemu obilježile ovu 2016. godinu.
1. Andrej Plenković
Sve se posložilo ovom diplomatu i europskom zastupniku. Kad se slegla prašina nakon "Mexican standoffa" u kojem je svatko na kraju upucao svakoga, Plenković je lakonski ušetao na čelo HDZ-a, prošetao kroz izbore i došetao preko Mosta do mjesta premijera. Nitko nikad nije izveo ništa elegantnije od toga. Još elegantnije prešao je preko svih kritika, napada, afera, problema u Vladi, kupujući vrijeme i naklonost javnosti, odgađajući odluke i trudeći se zadovoljiti baš svakoga.
I pritom, kojeg li čuda, postao je prvi premijer kojeg su ankete proglasile najpopularnijim političarom u zemlji.
Već i to bilo bi dovoljno za titulu najvažnije osobe hrvatske politike u 2016. godini...
2. Božo Petrov
... Kad ne bi bilo Bože Petrova. Možda je Plenković premijer, ali Božo Petrov je omogućio da do toga dođe. On je presudio Karamarku, on je izazvao prve prijevremene izbore u Hrvatskoj, dvaput je doveo HDZ na vlast, preživio je izbore sa svojim Mostom, postao je potpredsjednik Vlade, pa predsjednik Hrvatskog sabora. I sve to u samo godinu dana.
Nekima to ne uspije u 18 godina.
Petrov je obilježio godinu zato što se u hrvatskoj politici ništa nije moglo događati bez njega i mimo njega. On formira vlast i istodobno je najsnažnija oporba u zemlji. Doveo je Most dvaput u Vladu, a malo je falilo da uhljebi i svog kuma. No zato je uspio ugurati brata u kućanstvo da zaradi državnu subvenciju za gradnju kuće.
Uglavnom, Petrov je prodao javnosti najbolju fintu čitave godine: uvjerio ju je da je reformist.
3. Kolinda Grabar Kitarović
Kolinda Grabar Kitarović postala je prva predsjednica Republike koju ankete nisu automatski svrstale na čelo liste najpopularnijih političara. To je nešto što bi se svakako trebalo honorirati na kraju godine. Nakon predsjednika koji su dobivali na popularnosti zato što nisu ni za što odgovarali, Kolinda je iz istog razloga gubila na popularnosti.
Bolje bi bilo da nije radila ništa, jer sve što je radila pridonosilo je njezinoj propasti. (I istodobno otvaralo prostor na tržištu proizvođačima srpskih čokoladica.)
Zadivljujuće, predsjednica je uspjela čak u anketama, i to nekoliko mjeseci uzastopno, biti nepopularnija od novog aktera na političkoj sceni...
4. "Nitko"
... a to je "Nitko". Ne "Nitkov", njih imamo na bacanje, već gospodin "Nitko". Naime, "Nitko" je bio drugi najpopularniji odgovor na pitanje postavljeno građanima tko bi za njih bio najpozitivniji hrvatski političar. Premijer je bio ispred njega, predsjednica države iza njega.
Više od bilo čega drugog, upravo ta činjenica održavala je prezir i nepovjerenje hrvatskih građana prema političkim elitama.
U nekoj hrabrijoj anketi, "Nitko" bi bez sumnje bio proglašen osobom godine.
5. Ivan Pernar
No zato imamo Ivana Pernara. Čovjeka koji je, više od ikoga u novijoj povijesti, Hrvatski sabor pretvorio u poligon za samopromociju. Na desetine istupa, na stotine replika, na tisuće izgovorenih riječi promovirale su Pernara u novu političku zvijezdu, u hrvatsku verziju Donalda Trumpa. Bez milijuna, ali zato s Rusima. I poput Trumpa, nije kod Pernara nužno bilo krivo sve što je izgovorio, samo se u svemu izgovorenom i ono malo pogođenih teza izgubilo.
Ako je politika cirkus, Pernar je odlučio biti prvi klaun. I nusprodukt frustracije javnosti.
6. Tihomir Orešković
Ipak, ako se Pernar trudio biti klaun, slučajnom premijeru smo se ipak najviše smijali. Od načina na koji je odabran, preko načina na koji nam se obraćao, do načina na koji je vodio Vladu koja se ni u najboljem slučaju nije mogla nazvati njegovom, Orešković je na svakom ćošku izazivao podsmijeh.
Osim što ništa od toga nije baš bilo smiješno.
7. Tomislav Karamarko
U redu, možda se ipak nismo smijali samo Oreškoviću. Svoje blistave trenutke imao je i ex-predsjednik HDZ-a. Od čovjeka koji nije mogao postati premijer, preko čovjeka koji je srušio svog premijera, postao je čovjek kojeg su srušili i spakirali u zaborav. Nestao je preko noći, a da još nismo saznali kojih je ono točno pet točaka programa Karamarko obećao provesti.
8. Zoran Milanović
Ako je otišao Karamarko, nije mogao preživjeti ni Milanović. I morao je na odlasku upucati sam sebe u nogu: "šaka jada", "bih shit", "majka vojni lekar" upotpunili su kolekciju "zoranizama" koji su doveli njegov SDP na najniže grane u deset godina.
Povukao se nakon još jednog izbornog poraza, četvrtog u pet pokušaja, iako je trebao to učiniti prije njega. Bili su ovo jedni izbori previše za Zorana i njegovu stranku.
Nakon što je propao u diplomaciji propao je i u politici. Otišao je u potragu za novcem, ali još uvijek nije odustao od saborskog novca kojeg još uvijek prima, premda ne dolazi na svoj posao zastupnika.
9. Davor Bernardić
I dok je Milanović otišao uz prasak (zvuk pucnja u svoju nogu), nitko nije pošteno ni registrirao dolazak Davora Bernardića na njegovo mjesto. Očekivanja od novog šefa SDP-a nikad nisu bila niža, a mnogi se pribojavaju da bi on mogao ispuniti ta očekivanja. Od svih izjava i nastupa, najzvučnije je odjeknuo tek njegov odlazak na Polnoćku u zagrebačku Katedralu. A još nitko, ni Plenković ni Petrov, nisu ozbiljno shvatili njegov poziv na kavu.
Davor Bernardić je trenutno poput Ukletog Holandeza izgubljenog na političkoj pučini.
10. Zlatko Hasanbegović
Bila je to njegova godina. Za mnoge, bio je negativac godine. Sada je na putu da postane vođe nove hrvatske desnice, kakva god ona bila i čime god se bavila. Dželat neprofitnih medija izgradio je karizmu na filoustaštvu, premda se nikad nije usudio priznati da je i sam ustaša. Bio je najkontroverzniji član inače kontroverzne Vlade, što je opet postignuće samo po sebi, a status je opravdao ulaskom u Sabor na preferencijalnim glasovima.
Sada, u nedostatku Ivana Tepeša, bori se za titulu najvećeg desničara u državi.
11. Bernardica Juretić
Ona se na ovom popisu našla samo kao simbol bahatosti i bezosjećajnosti bivše Vlade. Ova bivša časna sestra ispraćena je iz Vlade s prezirom koji je i sama pokazivala prema svom resoru i čitavoj javnosti. Od nečuvenog verbalnog ispada za jednu bivšu časnu sestru ("Nek' crknu"), preko financijskog pogodovanja svojoj udruzi, pa sve do bahatog naslikavanja na jahti i poruke "Bolje živim nego ministar", iako ni sama nije prezala od toga da uzme dužnosničku plaću 6+6, Bernardica Juretić je utjelovila tragikomičnost bivše Vlade.
I to je isto, u ovoj konkurenciji, ostvarenje za divljenje.
12. Zdravko Marić
U Oreškovićevoj Vladi ostavio je dojam jedinog ozbiljnog - i najvažnijeg - ministra. U Plenkovićevoj preuzeo je ulogu reformatora poreznog sustava, a time i navukao na sebe gnjev mnogih slojeva društva pogođenih poreznim promjenama.
No, uz populističke najave samog premijera o kupovini Ine, nabavci aviona, isplati božićnica, dizanju plaća i ispunjavanju svih "prioriteta", ministar financija bit će suočen s najvećim izazovom - čuvanjem državnog proračuna od pucanja.
To ni mnogo jačim ministrima nije pošlo za rukom.
13. Davorin Mlakar ("Gordan Dolović")
Ovaj bivši ministar u Vladi HDZ-a, osoba koja se lažno predstavljala u austrijskoj banci i koja je umiješana u korupcijsku aferu, postao je simbolom klijentelističke baruštine u kojoj je bilo moguće ovakvog kandidata izabrati u Ustavni sud.
Mostov Vlaho Orepić od toga je napravio politički kraval, ali Mlakar je ipak izabran u mandatu Mosta i iz kvote Mostova koalicijskog partnera. Most je najavljivao reforme i dobio ih je u sastavu Ustavnog suda.
14. Željko Glasnović
U godini ekstremista, fašista i egzibicionista svih vrsta i formata, Željko Glasnović uspio se isprofilirati kao vodeći hrvatski desničarski radikal. Nije to mala stvar u eri Hasanbegovića, Tepeša, Ćorića, Steve Culeja i drugih velikana, pa je već time zaslužio poziciju na ovoj listi. Ako cirkus treba klaune, poput Pernara, treba i bljuvače vatre poput Glasnovića.
15. Ivan Kovačić
Mostov ministar i gradonačelnik Omiša zaključuje ovaj odabir isključivo zbog svoje izjave "ko vas j..." upućene ovog ljeta svojim tadašnjim i sadašnjim koalicijskim partnerima iz HDZ-a. Ta izjava obilježila je njihov koalicijski odnos, obilježila je i čitavu političku godinu, ali više od svega toga, ocrtala je emotivni odnos koji hrvatska javnost gaji prema svojim političarima.