Ilustracija niskog podilaženja biračima je potez Tomislava Karamarka koji je brzo maknuo fotografiju s košarkašima kad su počeli gubiti. Tek nakon kritika odlučio ju je vratiti, ali s promijenjenim tekstom. Potez nema utjecaj na život građana, ali pokazuje licemjerno ponašanje. Puno važniji preokret dogodio se oko rješenja za švicarce. HDZ je rekao da nije za Vladin model. Željeli su podijeliti teret između dužnika, Vlade i banaka. Legitiman stav. Građani su dobili jedno pitanje oko kojeg se razlikuju vlast i oporba, a da ne seže u prošlo stoljeće. HDZ je ipak podržao zakon. Zašto? Zato što su napravili anketu koja je pokazala da bi im štetilo na izborima da se protive. Dakle, podržali su, po njima, loše rješenje za građane i državu kako bi dobili koji glas više. 

Isto se događa i s izbjeglicama. Jasno je da je Vlada nespremna za val koji nas je pogodio. Ali predsjednica Grabar Kitarović je jedan dan rekla da ne želi gledati slike iz Makedonije i Mađarske, a drugi dan je pozvala vojsku, zatražila zatvaranje granica te poručila da su i hrvatski građani ugroženi. Istu poruku je poslao i HDZ, potpuno fokusiravši svoje žaoke na granicu sa Srbijom. Ne može biti slučajnost da su zaboravili na granicu sa Slovenijom koja je problem. Jer da 15.000 ili 30.000 ljudi prođe kroz Hrvatsku, a nitko ne traži azil, kakva je to sigurnosna ugroza? No Karamarko je namjerno okrenuo priču da će tražiti posao kad ga nema za Hrvate, a portal pod direktnom kontrolom HDZ-a širi histeriju.

I ovaj put je to napravljeno jer su vidjeli da se građani boje, pa zašto to ne iskoristiti? Uz HDZ-ovo bombardiranje pogrešnim podacima, ovi primjeri pokazuju da ni oporba nema jasne stavove i program za bolji život u Hrvatskoj. I da im je najjače oružje populizam.