Sad kad ste pogledali osvrt,moram priznati da sam podcijenio interes hrvatske publike za Posljednjim Srbinom u Hrvatskoj. Naivno sam pokušao rezervirati karte na dan premijere i (ne)ugodno se iznenadio doznavši da karata više - nema!

S jedne strane, drago mi je da jedan film nastao u hrvatsko-srpskoj koprodukciji budi takav interes domaće publike, no s druge strane sam ispao vrlo neozbiljan jer sam film pogledao relativno kasno u njegovoj distribuciji, i posljedično tome, moj osvrt kasni.

Najgore od svega, na kraju patiš ti, dragi čitatelju/čitateljice, a sve zbog moje nesmotrenosti.

Ovo je, po mnogo čemu, dosta hrabar film. Prvo, prilično se hrabro izdvojio od žanrova za koje bismo mogli reći da su tipično “hrvatski”. Nije ratni, nije poslijeratni (ok, tehnički je svaki poslijeratni, ali kužite što želim reći), nije patetična drama… pa što je onda?

Ovo vam je, dragi moji, jedna fina akcijska horor komedija, točno tim redom. Što se akcije tiče, ima pušaka i pištolja, što se horora tiče, tu su zombiji, što se komedije tiče… Ex-Yu narodi, to vam nije dovoljno?

Ono što mene zanima je koliko će prašine ovaj film podignuti, jer mi se nekako čini da bi mogao. Već sam spomenuo da je ovo jedna britka kritika zapakirana u lijepi omot akcijske horor komedije, ali hoće li dežurni dušebrišnici to shvatiti? Nadam se da hoće, film baš i ne skriva poruku koju želi poslati.

Ona vam se može i ne mora svidjeti, ali nadam se da će vas barem natjerati da malo razmislite u kojoj se situaciji nalazimo i kakva nas budućnost čeka budemo li slijedili ljude koji nas vod... Ovaj, koje smo demokratski izabrali.

'Osvrtnika' svakako zapratite i na YouTubeu, Facebooku i Instagramu.