Mladi, praktički još djeca, a monstruozno okrutni, bešćutni, posve poremećenih vrijednosti. I nije samo jedan, cijela ih je grupa koji su djevojku s mentalnim poteškoćama u središnjoj Hrvatskoj prisiljavali da jede izmet, lišće, fotografirali je, snimali videa tih mučenja i zabavljali se dijeleći ih na društvenim mrežama.
Perfidni, maloljetni zlostavljači ponižavali su tu djevojku, koja je mentalno na razini djeteta, do krajnjih granica. I naravno da će se normalan čovjek zapitati otkuda im takvi porivi. Jesmo li zgroženi svime? Naravno.
No jesmo li iznenađeni? Pa, baš i nismo. Jer u ovom poljuljanom društvu, koje često potiče ili opravdava posve obrnute i devijantne vrijednosti, u obiteljima niču mali, pomaknuti zlikovci, koje odgajaju jednako tako pomaknuti roditelji.
Isti roditelji koji jasno i glasno, gdje god stignu, mrze, osakaćuju i razapinju sve što je drugačije, sve što izlazi iz njihovih skučenih okvira. Nikada nismo svjedočili tolikoj mržnji i netoleranciji, u javnom prostoru i cjelokupnom društvu, kao posljednjih godina. Ubij pedera, raščereči Srbina, abortiraj dijete za koje znaš da će imati poteškoće, jer to je samo teret svima nama.
Ovo svakodnevno izgovaraju ljudi oko nas. Ovo neprestano slušamo od susjeda, poznanika, kolega na poslu, od prolaznika na ulici, od korisnika društvenih mreža.
Slušaju to, u obiteljskom okruženju, i njihova djeca, koja potom, polako, postaju još gora kopija svojih roditelja. I sada će zbog takvih, otac mentalno bolesne djevojke svakodnevno biti njezina pratnja, neće je, kaže, više nigdje puštati samu.
Užas se doogodio, povratka više nema. No postoji nešto što se zove sankcija, kazna za učinjeno. I pitamo se, stoga, što će biti sa zlostavljačima. Što će biti s njihovim roditeljima, koji su za njih odgovorni.
Jer izvuku li se nekažnjeni, bit će to još jedan golemi poraz cijele naše zajednice, i svih institucija koje su i suviše puta do sada pokazale da su svrha same sebi.