Nije tome prošlo dugo, tek pet mjeseci. Pravni i politički stručnjaci su postigli konsenzus da je Hrvatskoj potreban pošteniji izbor zastupnika.

Široku raspravu je potaknula inicijativa udruge U ime obitelji koja je predložila da se zastupnici biraju imenom i prezimenom. Iako su oni predlagali i zabranu koaliranja i prekrajanja izbornih jedinica, samo ideja o tzv. preferencijalnom glasu pala je na plodno tlo. Poruka je jednostavna. Birač bi nagrađivao onoga tko više radi, tko mu je bliži, onoga kome vjeruje. Pod pritiskom mogućeg referenduma Kukuriku koalicija je obećala da će poraditi na tome. I HDZ nije mogao biti protiv iako bi mu to masakriralo izborne liste. Danas, nakon što je jasno da U ime obitelji nije prikupila dovoljno potpisa, preferencijalno glasovanje je gurnuto u zapećak. Ono je neželjeno dijete. Iako u javnosti ni jedan član velike stranke neće reći da je protiv, intimno itekako žele sve zadržati po starom: dogovore se oko liste i nema tu što birač zaokruživati onog ili ovog. Valjda šef stranke najbolje zna tko je zaslužio biti na kojem mjestu. Novi izborni zakon koji bi omogućio izbor barem jednog zastupnika preferencijalnim glasom mora se usvojiti sljedeći tjedan ili ga neće biti. I taj prijedlog je masakriran i neće donijeti važnije promjene. Opet bi se događalo da ni onaj s najviše glasova nekad ne prođe, a mogao bi biti lako i zamijenjen nekim drugim. To je u suprotnosti s osnovnom idejom. Ali čini se da ni taj mali pomak vladajući i oporba ne žele napraviti. Pušta se informacija da se SDP i HNS ne mogu složiti oko načina zamjena zastupnika i čini se da će zakon pasti. Nakon toliko vremena to izgleda kao obična farsa, inscenirani sukob. Jer politički svima više odgovara reći da je zakon pao jer su se posvađali. Puno bolje nego reći: ‘Nismo ga ni željeli, pa smo ga bojkotirali’.