Slučaj Costabella trebao bi označiti prekretnicu u transparentnosti potrošnje političara. Prvi put su dani na uvid računi o potrošnji premijera, ministra i njihovih gostiju na uvid javnosti. Ti računi su itekako manjkavi jer se ne vidi tko je u kojem razdoblju trošio prije nego što je u vilu došao Tihomir Orešković. Njemu su detaljno zaveli koliko je pojeo on i njegova obitelj, a koliko osiguranje. Prije toga su računi za vrijeme Zorana Milanovića i Ranka Ostojića vođeni na način da se sve podvede pod: gosti Vlade ili gosti MUP-a. Lani su te dvije formulacije pokrile preko 220.000 pojedenih i popijenih kuna.

Do ovog slučaja svaki odmor političara, gostiju i slično je bio obavijen tajnom. Policija je račune koji su iznosili i 28.000 kuna za jednu dostavu umotala u nacionalnu sigurnost. Sve je bilo pokriveno uredbom da se radi o štićenim osobama i da ne mogu ništa dati. Naravno da slučaj vile Costabella nije jedini. Javnosti nikad nije daden uvid u troškove ljetovanja čelnih ljudi države i njihovih gostiju. A to zaista nema veze sa sigurnošću, koliko god nas pokušali uvjeriti u suprotno. Javnost ne traži menije iz kojih bi se vidjele navike, ne traži vremena, tlocrte vile, broj članova osiguranja i slične stvari koje bi zaista mogle otkriti detalje o štićenim osobama i ugroziti ih. Ali pravo znati koliko je sve koštalo imamo. Ovako ostaje mogućnost zlouporabe. Jer i sad kada se znaju iznosi, tko može znati da cateringe nisu naručivali za privatne gozbe premijera, ministara i svih onih koji su dobri s njima, a ne neke strane delegacije, kako se tvrdi.

Slučaj Costabella nije zato važan toliko zbog iznosa, nego bi napokon trebao povećati transparentnost i poslati jasnu poruku da političari ipak moraju paziti na javni novac umjesto koristiti uredbe o štićenim osobama kao paravan za gošćenje. U kampanji će svaka stranka imati priliku izjasniti se hoće li to promijeniti.