Ivo Sanader spremao se za neizvjesnu bitku s novim liderom SDP-a Zoranom Milanovićem. Na svakoj sjednici Vlade, na zatvorenom dijelu, čiji su dokumenti tek sad vidljivi, povećao je pričuvu. A onda dijelio šakom i kapom. Milijun ovamo, milijun tamo. Svaki tjedan 20-ak milijuna, daleko od očiju javnosti. I tako iz sjednice u sjednicu. Pobijedio je na izborima. Tek godinu dana kasnije počelo se pričati o prevelikoj potrošnji, javnom dugu koji buja, nužnoj štednji. I to smo slušali zadnjih šest godina.

Sad je situacija samo naizgled drukčija. Nakon godina hrvanja s krizom, dug rapidno pada jer ove godine Vlada nije mogla raditi, pa time ni trošiti. Manjak u proračunu je pao za čak pet milijardi. Gospodarstvo raste na krilima izvoza, povećanog zapošljavanja i potrošnje.

Napokon bismo rekli da smo izašli iz krize, a vraćaju se ona divna Sanaderova vremena rasta. Kad se makne Sanaderova korupcija, iz predizbornih programa vidljivo je da su sad svi preuzeli njegov obrazac. Kriza je prošla, vrijeme je da obećamo što više. U tome prednjači, od ozbiljnih stranaka, upravo HDZ, ali niti SDP i Most nisu (pre)daleko. Veće plaće, niži PDV, ništa neće poskupjeti, bit će novca za socijalu, tko fućka dugove u zdravstvu...

Sve će to pokriti famozni rast. A ako i ne bude novca, tu je zaduživanje. Pogađate, i te dugove će pokriti rast. Nakon toliko godina krize narod upravo to želi čuti. Auto ide, tko će sad misliti da bi trebalo imati i nekog automehaničara u pričuvi jer je sklon kvarovima. Ako sljedeće godine ili 2018. opet dođe barem blaga kriza, Hrvatska će je zato proživljavati dulje i bolnije od ostalih zemalja EU. Kao i sad. Ali o tome zasad nitko ne razmišlja. Sanadera više ne vidite u medijima, ali je i dalje živ - u predizbornim programima.